Antarktik

Antarktik
Površina14.200.000 km2
Br. stanovnika1,000 do 5,000
(sezonski)
Gustoća
stanovništva
<0.01/km2
Antarktik se nalazi na krajnjem jugu naše planete
Nezvanična zastava Antarktika

Antarktik je kontinent na južnom polu[1] i najmanje naseljen kontinent Zemlje. Samo ime Antarktik dolazi od grčke riječi ανταρκτικός (antarktikos), i znači nasuprot Arktiku. Smješten gotovo potpuno južno od Antarktičkog kruga i okružen Južnim okeanom. Veći dio Antarktika prekriven je antarktičkim ledenim pokrivačem, prosječne debljine 1,9 km.

Poznat je kao najhladnije mjesto na Zemlji i oko 98% njegove površine je prekriveno snijegom i ledom. Antarktik se često zamjenjuje sa Arktikom koji je na sjevernom polu Zemlje. Antarktik je po veličini peti kontinent na svijetu, poslije Azije, Afrike, Sjeverne Amerike i Južne Amerike.

U prosjeku, to je najhladniji i najvjetrovitiji kontinent na Zemlji, sa najmanje padavina. Sa 14.425 miliona km2, on je i treći najmanji kontinent poslije Evrope i Okeanije. Zbog male količine padavina, izuzev na samim obalama, kontinent je, tehnički, najveća pustinja na Zemlji. Ne postoji stalno ljudsko naselje na njegovoj površini, a živi svijet je predstavljen sa životinjama i biljkama posebno otpornim na hladnoću (pingvini, foke, lišajevi i veliki broj vrsta algi). To je uglavnom polarna pustinja, sa godišnjim padavinama od preko 200 mm duž obale i daleko manje u unutrašnjosti. Oko 70% svjetskih rezervi slatke vode je zamrznuto na Antarktiku, što bi, ako bi se otopilo, podiglo globalni nivo mora za gotovo 60 metara. Antarktik drži rekord za najnižu izmjerenu temperaturu na Zemlji, -89,2 °C. Priobalni regioni mogu dostići temperature preko 10 °C ljeti. Domaće vrste životinja uključuju grinje, nematode, pingvine, foke i tardigrade. Tamo gdje se pojavljuje vegetacija, uglavnom je u obliku lišajeva ili mahovine.

Ledene police Antarktika vjerovatno su prvi put viđene 1820. godine, tokom ruske ekspedicije koju su predvodili Fabian Gottlieb von Bellingshausen i Mihail Lazarev.[2][3] Decenije koje su uslijedile dovele su do daljnjih istraživanja u francuskim, američkim i britanskim ekspedicijama. Prvo potvrđeno iskrcavanje bilo je od strane norveškog tima 1895. godine. Početkom 20. vijeka bilo je nekoliko ekspedicija u unutrašnjost kontinenta. Britanski istraživači prvi su stigli do magnetskog Južnog pola 1909. godine, a do geografskog Južnog pola su 1911. godine prvi put stigli norveški istraživači.

Iako su još od antičkih vremena postojale spekulacije o Terra Australis (Južnoj zemlji), prvu potvrdu postojanja kontinenta je pružila ruska ekspedicija sa Mikhail Lazarevom[4] i Fabian Gottlieb von Bellingshausenom, međutim Antarktik je ostajao neistražen tokom 19. vijeka zbog negostoljubivog okruženja, nedostatka resursa i izolirane lokacije.

Prema odredbama sporazuma, na Antarktiku su zabranjene vojne aktivnosti, rudarstvo, nuklearne eksplozije i odlaganje nuklearnog otpada. Turizam, ribolov i istraživanje su glavne ljudske aktivnosti na i oko Antarktika. Tokom ljetnih mjeseci, oko 5.000 ljudi boravi na istraživačkim stanicama, a brojka se spušta na oko 1.000 zimi. Uprkos svojoj udaljenosti, ljudska aktivnost ima značajan uticaj na kontinent kroz zagađenje, oštećenje ozona i klimatske promene.

  1. ^ "Antarctica | History, Map, Climate, & Facts | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 4. 7. 2023. Pristupljeno 15. 7. 2023.
  2. ^ Tammiksaar, E. (2016-09). "The Russian Antarctic Expedition under the command of Fabian Gottlieb von Bellingshausen and its reception in Russia and the world". Polar Record (jezik: engleski). 52 (5): 578–600. doi:10.1017/S0032247416000449. ISSN 0032-2474. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  3. ^ Shephard, Rachel (28. 8. 2010). "Mikhail Lazarev". Antarctic Logistics & Expeditions (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 7. 2023.
  4. ^ "Antarctica discovered by the Russian expedition". Presidential Library (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 7. 2023.

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search