Baskijski jezik

Baskijski jezik euskara
Regije govorenja	Baskija, baskijska dijaspora
Države govorenja	Španija Francuska
Jezička porodica	Baskijski jezik
Broj govornika	maternji jezik: 750.000[1] 434.000 pasivnih govornika[1] i 6000 monoglota[2][3]
Sistem pisanja	Latinica (baskijska abeceda) Brailleovo pismo
Službeni status
Služben u	Španija (Baskija (autonomna zajednica), Navara)
Manjinski jezik u	Francuska (Nova Akvitanija: Atlantski Pireneji)
Regulator(i)	Kraljevska akademija baskijskog jezika (Euskaltzaindia)
Jezički kod
ISO 639-1	eu
ISO 639-2 / 5	baq
ISO 639-3	eu
Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika

Baskijski jezik (baskijski: Euskara) jest izolirani jezik, koji ne pripada nijednoj jezičkoj porodici. To je glavni razlog zašto se razlikuje od ostalih jezika u svijetu. Oblasti upotrebe su Baskija u regiji koja se prostire na najzapadnijim Pirenejima u susjednim dijelovima sjeverne Španije i jugozapadne Francuske. Standardizirana forma ovog jezika naziva se Batua, koja je donijeta na koncu 20. stoljeća. Osim standardne verzije, baskijski jezik čini i šest dijalekata. Precizne granice dijalekata ne poštuju političke granice.

Domaći govornici žive u susjednom području koje uključuje dijelove četiri španske provincije i tri "drevne provincije" u Francuskoj. Gipuzkoa, veći dio Biskaje, nekoliko općina u Álavi i sjeverno područje Navarre činili su jezgro preostalog područja baskijskog govornog područja prije nego što su 1980-ih uvedene mjere za jačanje baskijskog tečnog jezika. Nasuprot tome, veći dio Álave, najzapadnijeg dijela Biskaje, te centralne i južne Navare, pretežno su naseljeni izvornim govornicima španskog, bilo zato što je baskijski tokom stoljeća zamijenjen španskim (kao u većini Álave i centralne Navare) ili možda zato što se tamo nikada nije govorilo (kao u dijelovima Enkarterrija i jugoistočne Navare).

U frankističkoj Španiji na upotrebu baskijskog jezika uticala je represivna politika vlade. U Baskiji, "frankistička represija nije bila samo politička, već i jezička i kulturna."^[4] Frankov režim je potisnuo baskijski iz zvaničnog govora, obrazovanja i izdavaštva,^[5] čime je postalo nezakonito registrovanje novorođenih beba pod baskijskim imenima,^[6] i čak su zahtijevali da se uklone gravure nadgrobnih spomenika na baskijskom jeziku.^[7] U nekim provincijama javna upotreba baskijskog jezika bila je potisnuta, a ljudi su kažnjeni jer su ga govorili.^[8] Javna upotreba baskijskog jezika izazivala je nepovjerenje od strane pristalica režima, što se često smatralo znakom antifrankizma ili separatizma.^[9] Počevši od 1960-ih i kasnije, trend se preokrenuo te su obrazovanje i izdavaštvo na baskijskom počeli cvjetati.^[10] Kao dio ovog procesa, Euskaltzaindia je krajem 1960-ih razvila standardizirani oblik baskijskog jezika, nazvan Euskara Batua.

Osim standardizirane verzije, pet historijskih baskijskih dijalekata su biskajski, gipuskoanski i gornjonavarski u Španiji i navarsko-lapurdijski i suletinski u Francuskoj. Imena preuzimaju iz historijskih baskijskih provincija, ali granice dijalekata nisu u skladu s granicama provincija. Euskara Batua stvorena je kako bi se baskijski jezik mogao koristiti – i kako bi ga lahko razumjeli svi govornici baskijskog – u formalnim situacijama (obrazovanje, masovni mediji, književnost), a to je njegova glavna upotreba danas. I u Španiji i u Francuskoj upotreba baskijskog jezika za obrazovanje varira od regije do regije i od škole do škole.

Baskijski je jedini preživjeli izolirani jezik u Evropi. Trenutni uobičajeni naučni stav o porijeklu Baska i njihovog jezika jest da su se rani oblici baskijskog jezika razvili prije dolaska indoevropskih jezika na to područje, odnosno prije dolaska keltskih i romanskih jezika, od kojih potonji danas geografski okružuju baskijsko govorno područje. Tipološki, s aglutinativnom morfologijom i poretkom ergativ–apsolutiv, gramatika baskijskog jezika ostaje znatno drugačija od one standardnih prosječnih evropskih jezika. Ipak, baskijski je do 40 posto vokabulara posudio iz romanskih jezika, a za baskijsku abecedu koristi se latinica.

1. ^ ^{a b} "VI° Enquête Sociolinguistique en Euskal herria (Communauté Autonome d'Euskadi, Navarre et Pays Basque Nord" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 21. 8. 2018. (2016) (fr)
2. ^ "Egoera soziolinguistikoa, Euskal Herriko Soziolinguistikazko II. Inkesta (1996)" (PDF).(eu)
3. ^ "Berezko hiztunak". Berria.eus. (eu)
4. ^ Santiago de Pablo, "Lengua e identidad nacional en el País Vasco: Del franquismo a la democracia". In 'Le discours sur les langues d'Espagne : Edition français-espagnol', Christian Lagarde ed, Perpignan: Presses Universitaires de Perpignan, 2009, str. 53-64, str. 53
5. ^ See Jose Carlos Herreras, Actas XVI Congreso AIH. José Carlos HERRERAS. Políticas de normalización lingüística en la España democrática", 2007, str. 2. Reproduced in https://cvc.cervantes.es/literatura/aih/pdf/16/aih_16_2_021.pdf
6. ^ vidi "Articulo 1, Orden Ministerial Sobre el Registro Civil, 18 de mayo de 1938". Reproduced in Jordi Busquets, "Casi Tres Siglos de Imposicion", 'El Pais' online, 29. 4. 2001. https://elpais.com/diario/2001/04/29/cultura/988495201_850215.html.
7. ^ See Communicacion No. 2486, Negociado 4, Excelentisimo Gobierno Civil de Vizcaya, 27 Octubre de 1949". A letter of acknowledgement from the archive of the Alcaldia de Guernica y Lumo, 2 November 2941, is reproduced in https://radiorecuperandomemoria.com/2017/05/31/la-prohibicion-del-euskera-en-el-franquismo/ Arhivirano 20. 4. 2019. na Wayback Machine
8. ^ See for example the letter from the Military Commander of Las Arenas, Biscay, dated 21 October 1938, acknowledging a fine for the public use of a Basque first name on the streets of Las Arenas, reproduced in https://radiorecuperandomemoria.com/2017/05/31/la-prohibicion-del-euskera-en-el-franquismo/ Arhivirano 20. 4. 2019. na Wayback Machine
9. ^ "Francisco Franco". HISTORY. A&E Television Networks. 9. 11. 2009.
10. ^ Clark, Robert (1979). The Basques: the Franco years and beyond. Reno (Nevada): University of Nevada Press. str. 149. ISBN 0-87417-057-5.