Bosanski jezik

Bosanski jezik bosanski / босански
Regije govorenja	Jugoistočna Evropa (Balkan)
Države govorenja	Bosna i Hercegovina (1.866.585 - 52,86%)[1] Srbija (138.871)[2] Crna Gora (33.077)[3] Hrvatska (16.856)[4] Slovenija (oko 50.000) Sjeverna Makedonija (17.018)[5] Kosovo (28.989)[6] ostatak svijeta (oko 500.000)
Jezička porodica	indoevropski baltoslavenski slavenski južnoslavenski zapadnojužnoslavenski srpskohrvatski štokavski Bosanski jezik
Etnički govornici	Bošnjaci
Broj govornika	Približno 2,5 miliona (2008)[7]
Predak	Starobosanski jezik
Dijalekt(i)	Istočnobosanski Istočnohercegovački Sandžački Zapadnobosanski Zapadnohercegovački
Sistem pisanja	Latinica (Gajica) Ćirilica (Srpska ćirilica)1 Jugoslavensko Brailleovo pismo Ranije: Arapsko pismo (Arebica) Bosančica (Bosanska ćirilica)
Znakovni jezik	jugoslavenski znakovni jezik
Službeni status
Služben u	Bosna i Hercegovina2 (suslužben)[8] Crna Gora (suslužben)[9]
Manjinski jezik u	Srbija (Sandžak) Hrvatska Sjeverna Makedonija Kosovo
Regulator(i)	Univerzitet u Sarajevu
Jezički kod
ISO 639-1	bs
ISO 639-2 / 5	bos
ISO 639-3	bos
Linguasphere	dio 53-AAA-g
Glottolog	bosn1245
Karta
Države gdje je bosanski suslužbeni jezik.   Države gdje je bosanski priznat kao manjinski jezik.
Fusnote
1 Ćirilica, uz latinicu, je zvanično službeno pismo, ali se u praksi uglavnom koristi u entitetu Republika Srpska, dok se u Federaciji BiH uglavnom koristi latinica.[10] 2 U Ustavu Bosne i Hercegovine nisu navedeni službeni jezici, ustavi entiteta i distrikta navode tri službena jezika.
Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika

Bosanski jezik jest normativna varijanta srpskohrvatskog jezika^[11][12][13] koji koriste uglavnom Bošnjaci, ali i značajan broj ostalih osoba bosanskohercegovačkog porijekla.

Bosanski je službeni jezik u Bosni i Hercegovini,^[14] uz srpski i hrvatski, u Crnoj Gori jedan od službenih,^[9][15] a regionalni, odnosno priznati manjinski jezik u Srbiji (Sandžak),^[16] Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu.^[17]

Prema popisu iz 2013, 1.866.585 stanovnika u Bosni i Hercegovini govori bosanskim jezikom, što je 52,86% stanovništva Bosne i Hercegovine.^[1] Osim toga, u Srbiji se ovim jezikom služi 138.871 stanovnik^[2], Crnoj Gori 33.077,^[3] Hrvatskoj 16.856,^[4] na Kosovu 28.898^[6] i zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi 150.000 stanovnika te neutvrđen broj iseljenika u Turskoj (neki izvori pretpostavljaju 100.000 do 200.000 govornika; na popisu stanovništva u Turskoj 1965. godine 17.627 osoba navelo je bosanski kao maternji jezik, 2.345 osoba navelo je bosanski kao jedini jezik kojim govore, a 34.892 osobe navele su bosanski kao drugi jezik kojim se najbolje služe).^[18]

Pisma bosanskog jezika su latinica i ćirilica, mada se ćirilica sve slabije koristi. Historijska pisma su bosančica i arebica.

Nauka koja se bavi bosanskim jezikom naziva se bosnistika.

1. ^ ^{a b} "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. - Rezultati popisa" (PDF). Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala (PDF), 24. 12. 2017. Pristupljeno 9. 7. 2016.
2. ^ ^{a b} "Zvanični rezultati popisa na službenom sajtu Republičkog zavoda za statistiku Srbije". Arhivirano s originala, 4. 3. 2022. Pristupljeno 1. 5. 2014.
3. ^ ^{a b} Zvanični rezultati popisa na veb-sajtu Zavoda za statistiku Crne Gore
4. ^ ^{a b} "Zvanični rezultati popisa Državnog zavoda za statistiku".
5. ^ (en) (mk) Census of Population, Households and Dwellings 2002
6. ^ ^{a b} "Popis stanovništva na Kosovu 2011". Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 3. 10. 2013.
7. ^ "Accredited Language Services: An Outline of Bosnian Language History". Accredited Language Services. Arhivirano s originala, 1. 8. 2016. Pristupljeno 12. 8. 2012.
8. ^ "Osnovne informacije o BiH". vijeceministara.gov.ba. Pristupljeno 19. 11. 2023.
9. ^ ^{a b} "USTAV CRNE GORE - Jezik i pismo". www.paragraf.me. Pristupljeno 3. 4. 2021.
10. ^ Alexander, Ronelle (2006). Bosnian, Croatian, Serbian, a Grammar: With Sociolinguistic Commentary. Univ of Wisconsin Press. str. 1–2. ISBN 9780299211936.
11. ^ Šipka, Danko (2019). Lexical layers of identity: words, meaning, and culture in the Slavic languages. New York: Cambridge University Press. str. 201. doi:10.1017/9781108685795. ISBN 978-953-313-086-6. LCCN 2018048005. OCLC 1061308790. S2CID 150383965. the Montenegrin language (one of the four ethnic variants of Serbo-Croatian)
12. ^ Ćalić, Jelena (2021). "Pluricentricity in the classroom: the Serbo-Croatian language issue for foreign language teaching at higher education institutions worldwide". Sociolinguistica: European Journal of Sociolinguistics. De Gruyter. 35 (1): 113–140. doi:10.1515/soci-2021-0007. ISSN 0933-1883. S2CID 244134335 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć). The debate about the status of the Serbo-Croatian language and its varieties has recently shifted (again) towards a position which looks at the internal variation within Serbo-Croatian through the prism of linguistic pluricentricity
13. ^ Mader Skender, Mia (2022). "Schlussbemerkung" [Summary]. Die kroatische Standardsprache auf dem Weg zur Ausbausprache [The Croatian standard language on the way to ausbau language] (PDF) (Dissertation). UZH Dissertations (jezik: German). Zurich: University of Zurich, Faculty of Arts, Institute of Slavonic Studies. str. 196–197. doi:10.5167/uzh-215815. Pristupljeno 8. 6. 2022. Serben, Kroaten, Bosnier und Montenegriner immer noch auf ihren jeweiligen Nationalsprachen unterhalten und problemlos verständigen. Nur schon diese Tatsache zeigt, dass es sich immer noch um eine polyzentrische Sprache mit verschiedenen Varietäten handelt.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
14. ^ Art. 6 of the Constitution of the Federation of Bosnia and Herzegovina (en)
15. ^ "Član 13. Ustava Crne Gore". Arhivirano s originala, 17. 6. 2009. Pristupljeno 19. 10. 2007.
16. ^ "European charter for regional or minority languages: Application of the charter in Serbia" (PDF). Vijeće Evrope. 2009.
17. ^ Driton Muharremi i Samedin Mehmeti (2013). Handbook on Policing in Central and Eastern Europe. Springer. str. 129.
18. ^ Heinz Kloss i Grant McConnel, Linguistic composition of the nations of the world, vol. 5: "Europe and USSR", Presses de l'Université Laval, Québec, 1984; ISBN 2-7637-7044-4