Emevijski halifat

Emevijski halifat
ٱلْخِلافَةُ ٱلأُمَوِيَّة
661–750.
Prethodnice:
Rašidunski halifat
Bizantijsko Carstvo
Vizigotsko kraljevstvo
Heftalitsko carstvo
Afrički egzarhat
Nasljednice:
Abasidski halifat
Kordopski emirat
Emirat Nekor
Položaj na karti
Glavni grad Damask (661–744)
Haran (744–750)
Službeni jezik Klasični arapski
Religija Islam
Državno uređenje Nasljedni halifat
Halifa
• 661–680.
Muavija ibn Ebu-Sufjan
• ⠀
Marvan ibn Muhammed
Zakonodavstvo  
Površina
• Ukupno
 (720) 11.100.000 km2
Valuta Dinar (zlatna kovanica)
  • Dirhem (srebrna kovanica)
  • Fals (bakarna kovanica)

Emevijski halifat (arapski: ٱلْخِلافَةُ ٱلأُمَوِيَّة) bio je drugi halifat koji je uspostavljen nakon smrti islamskog poslanika Muhammeda. Halifatom je vladala Emevijska dinastija (arapski: ٱلأُمَوِيُّون) koja je vodila porijeklo iz Mekke. Prvi član Emevijske dinastije Osman ibn Affan (644–656) došao je na vlast kao treći halifa Pravednog halifata. Emevijska dinastija je uspostavila nasljednu vladavinu kada je dugogodišnji guverner Sirije Muavija ibn Ebu-Sufjan, nakon završetka Prve fitne 661. godine, postao šesti halifa. Nakon Muavijine smrti 680. izbili su sukobi oko nasljedstva, koji su rezultirali Drugom fitnom iz koje je kao pobjednik izašao Marvan I. Sirija je nakon toga postala sjedište Emevijskog halifata, a Damask glavni grad.

Emevije su nastavili muslimanska osvajanja zauzimajući Transoksijanu, Sind, Magrib i Pirenejsko poluostrvo (El-Endelus). Nakon ovih osvajanja Emevijski halifat je obuhvatao 11.100.000 km2 i 62 miliona ljudi (29% svjetske populacije) čineći ga jednim od najvećih imperija u historiji. Dinastija je svrgnuta 750. u pobuni koju su organizovali Abasidi. Preživjeli članovi dinastije su pobjegli u Kordobu gdje su osnovali Kordopski emirat, a kasnije i halifat koji je postao svjetski centar nauke, medicine, filozofije i izuma tokom Zlatnog doba islama.

Emevijski halifat vladao je ogromnim multietničkim i multikulturalnim stanovništvom. Kršćanima, koji su i dalje činili većinu stanovništva halifata, i Jevrejima je bilo dopušteno da prakticiraju vlastitu religiju, ali su morali plaćati glavarinu (džiziju) od koje su muslimani bili oslobođeni. Za muslimane je postojao zekat koji je izričito bio određen za različite programe socijalne zaštite. Istaknute položaje su držali kršćani što je bio dio šire politike koja je povećala popularnost i učvrstila moć Emevija.


© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search