Fluxus

Fluxus je neoavangardni umjetnički pokret nastao na dadaističkoj i postduchampovskoj tradiciji umjetničkog aktivizma i direktnog djelovanja u povezivanju života i umjetnosti. Djelovanje Fluxusa započinje u Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi od 1962. godine. Počeci fluxusa su u avangardnoj školi Black Mountain College u Sjevernoj Karolini i nastavi Johna Cagea na New School for Social Research u New Yorku od 1956. do 1958. godine. Fluxus karakterizira rad na muzici, performansu, asamblažu, poeziji, hepeningu i različitim umjetničko-životnim oblicima ponašanja.^[1]

Zamisli fluxusa najbliže su neodadi, no bitna ralika između njih je u ideološkom aspektu. Dok je neodada usmjerena na hladnom konstatiranju činjenica i činjenja, hladno, bez ekspresivnih gesti, te je usmjerena na kritiku visokomodernističke kulture i umjetnosti, fluxus ima vitalistički, egzistencijalni, spiritualni i politički karakter. On je emancipatorski pokret koji se zalaže za individualnu i društvenu promjenu, za estetizaciju svakodnevnice i deestetizaciju umjetnosti.^[1]

Fluxus se zasniva na slijedećim pozicijama:

1. život je umjetničko djelo, umjetničko djelo je život;
2. fluxus radi kako s medijima zapadne kulture (muzičke tradicije, elektronika, film, video, izdavaštvo), tako i s konceptima svijesti, slučaja, prosvjetljenja iz zen budizma;
3. fluxus ostvaruje lijevu revolucionarnu političku viziju s idejom da kroz umjetnost i promjenu pojedinca treba promijeniti društvo.^[1]

1. ^ ^{a b c} Šuvaković, M., 2005. Pojmovnik suvremene umjetnosti. Zagreb; Ghent: Horetzky; Vlees & Beton.