Hrvatski jezik

Hrvatski jezik
Regije govorenja	Evropa
Države govorenja	Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Austrija, Italija, Mađarska
Jezička porodica	Indoevropski jezici Baltoslavenski jezici Slavenski jezici Južnoslavenski jezici Zapadnojužnoslavenski jezici Srpskohrvatski jezik[1] Štokavsko narječje Istočnohercegovački dijalekt Hrvatski jezik
Etnički govornici	7 miliona
Broj govornika	7 miliona kao drugi jezik
Sistem pisanja	Latinica
Službeni status
Služben u	Hrvatska, Bosna i Hercegovina] (su-služben) Crna Gora (su-služben), Srbija (u Vojvodini), Austrija (u Gradišću), Evropska unija
Manjinski jezik u	Slovačka,[2] Češka,[3] Mađarska u Baranjskoj županiji,[4] Italija[5]
Regulator(i)	Institut za hrvatski jezik
Jezički kod
ISO 639-1	hr
ISO 639-2 / 5	hrv
ISO 639-3	hrv
Linguasphere	dio 53-AAA-g
Glottolog	croa1245
Karta
Hrvatski nije ugrožen po klasifikaciji UNESCO Atlas svjetskih ugroženih jezika
Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika

Hrvatski jezik jest normativna varijanta srpskohrvatskog jezika^[6][7][8] kojim govori 4,2 miliona ljudi u Hrvatskoj (po popisu stanovnika 2001.), te neodređen broj ljudi u drugim državama. Službeni je jezik u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Vojvodini (Srbija) i u Gradišću (Austrija).

Na dijalekatskom nivou, hrvatski jezik obuhvata dijalekte čakavskog, kajkavskog i štokavskog narječja. Hrvati u Gradišću (Austrija) služe se posebnim, gradišćansko-hrvatskim jezikom koji je čakavsko-štokavski amalgam. U osnovama hrvatski jezik je sličan bosanskom i srpskom standardnom jeziku.

Sredinom 18. stoljeća započeli su prvi pokušaji stvaranja hrvatskog književnog standarda na bazi novoštokavskog narječja koji je služio kao nadregionalni lingua franca – potiskujući regionalne čakavske, kajkavske i štokavske narodne govore.^[9] Odlučujuću ulogu odigrali su hrvatski vukovci, koji su učvrstili upotrebu ijekavske novoštokavštine kao književnog standarda krajem 19. i početkom 20. stoljeća, uz osmišljavanje fonološkog pravopisa.^[10] Hrvatski je napisan Gajevom latinicom.^[11]

Osim štokavskog narječja, na kojem se temelji standardni hrvatski, na području Hrvatske govore još dva glavna narječja, čakavski i kajkavski.

Nauka koja se bavi hrvatskim jezikom naziva se kroatistika.

1. ^ "Croatia: Language Situation". Encyclopedia of Language and Linguistics (2nd izd.). The official language of Croatia is Croatian (Serbo-Croatian). [...] The same language is referred to by different names, Serbian (srpski), Serbo-Croat (in Croatia: hrvatsko-srpski), Bosnian (bosanski), based on political and ethnic grounds. [...] the language that used to be officially called Serbo-Croat has gotten several new ethnically and politically based names. Thus, the names Serbian, Croatian, and Bosnian are politically determined and refer to the same language with possible slight variations.
2. ^ Slovenskej Republiky, Národná Rada (1999). "Zákon 184/1999 Z. z. o používaní jazykov národnostných menšín" (jezik: slovački). Zbierka zákonov. Pristupljeno 3. 12. 2016.
3. ^ "Národnostní menšiny v České republice a jejich jazyky" [National Minorities in Czech Republic and Their Language] (PDF) (jezik: češki). Government of Czech Republic. str. 2. Podle čl. 3 odst. 2 Statutu Rady je jejich počet 12 a jsou uživateli těchto menšinových jazyků: [...], srbština a ukrajinština
4. ^ "2011. évi CLXXIX. törvény a nemzetiségek jogairól" [Act CLXXIX/2011 on the Rights of Nationalities] (jezik: mađarski). Government of Hungary. 22. § (1) E törvény értelmében nemzetiségek által használt nyelvnek számít [...] a horvát
5. ^ "Legge 15 Dicembre 1999, n. 482 "Norme in materia di tutela delle minoranze linguistiche storiche" pubblicata nella Gazzetta Ufficiale n. 297 del 20 dicembre 1999". Italian Parliament. Arhivirano s originala, 12. 5. 2015. Pristupljeno 2. 12. 2014.
6. ^ Šipka, Danko (2019). Lexical layers of identity: words, meaning, and culture in the Slavic languages. New York: Cambridge University Press. str. 201. doi:10.1017/9781108685795. ISBN 978-953-313-086-6. LCCN 2018048005. OCLC 1061308790. S2CID 150383965. the Montenegrin language (one of the four ethnic variants of Serbo-Croatian)
7. ^ Ćalić, Jelena (2021). "Pluricentricity in the classroom: the Serbo-Croatian language issue for foreign language teaching at higher education institutions worldwide". Sociolinguistica: European Journal of Sociolinguistics. De Gruyter. 35 (1): 113–140. doi:10.1515/soci-2021-0007. ISSN 0933-1883. S2CID 244134335 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć). The debate about the status of the Serbo-Croatian language and its varieties has recently shifted (again) towards a position which looks at the internal variation within Serbo-Croatian through the prism of linguistic pluricentricity
8. ^ Mader Skender, Mia (2022). "Schlussbemerkung" [Summary]. Die kroatische Standardsprache auf dem Weg zur Ausbausprache [The Croatian standard language on the way to ausbau language] (PDF) (Dissertation). UZH Dissertations (jezik: German). Zurich: University of Zurich, Faculty of Arts, Institute of Slavonic Studies. str. 196–197. doi:10.5167/uzh-215815. Pristupljeno 8. 6. 2022. Serben, Kroaten, Bosnier und Montenegriner immer noch auf ihren jeweiligen Nationalsprachen unterhalten und problemlos verständigen. Nur schon diese Tatsache zeigt, dass es sich immer noch um eine polyzentrische Sprache mit verschiedenen Varietäten handelt.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
9. ^ Bičanić et al. 2013, str. 55.
10. ^ Bičanić et al. 2013, str. 84.
11. ^ "Croatia: Themes, Authors, Books". Yale University Library Slavic and East European Collection. 16. 11. 2009. Pristupljeno 27. 10. 2010.