Platon

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Platon (starogrčki: Πλάτων, fonol. Plátōn) bio je starogrčki filozof., rođen u Atini. Pripadao je ontološkom razdoblju antičke grčke filozofije, pripada objektivnom idealizam i idealistički je utopist. Osnovao je platonističku školu mišljenja i Akademiju, prvu visokoškolsku ustanovu na evropskom kontinentu.

Zajedno sa svojim učiteljem Sokratom i njegovim učenikom Aristotelom, Platon je centralna ličnost u historiji antičke grčke filozofije i zapadne i bliskoistočne filozofije koje su potekle od nje. Oblikovao je religiju i duhovnost.^[1] Takozvani neoplatonizam njegovog tumača Plotinusa imao je uticaj na kršćanstvo (preko crkvenih otaca poput Augustina) i na islamsku filozofiju (preko npr. Al-Farabija). U moderno doba, Friedrich Nietzsche dijagnosticirao je da zapadnjačka kultura raste u sjenci Platona (poznato nazivajući kršćanstvo "platonizmom za mase"), dok je Alfred North Whitehead rekao: "najsigurnija opća karakterizacija evropske filozofske tradicije je da se ona sastoji od niz fusnota Platona."^[2]

Platon je bio inovator pisanog dijaloga i dijalektičkih formi u filozofiji. Ukazao je na probleme za ono što su kasnije postale glavne oblasti teorijske i praktične filozofije. Njegov najpoznatiji doprinos je teorija oblika poznatih čistom razumu, u kojoj Platon predstavlja rješenje problema univerzalija, poznatog kao platonizam (također dvosmisleno nazvan ili platonski realizam ili platonski idealizam).

Smatra se da su najvažniji filozofski uticaji na Platona, pored Sokrata, bili Pitagora, Heraklit i Parmenid, iako je malo od djela njegovih prethodnika ostalo sačuvano i mnogo onoga što danas znamo o ovim figurama potiče od samog Platona. Za razliku od djela skoro svih njegovih savremenika, vjeruje se da je cjelokupno Platonovo djelo preživjelo netaknuto više od 2.400 godina.^[3] Iako je njihova popularnost oscilirala, Platonova djela su dosljedno čitana i proučavana.^[4]

1. ^ Michel Foucault, The Hermeneutics of the Subject, Palgrave Macmillan, 2005, str. 17.
2. ^ Whitehead, Alfred North (1978). Process and Reality. New York: The Free Press, str. 39
3. ^ Cooper, John M.; Hutchinson, D.S., eds. (1997): "Introduction."
4. ^ Cooper, John M.; Hutchinson, D.S., eds. (1997). Plato: Complete Works. Hackett Publishing, vii.