Satana ili Sotona (od hebrejskog: שָּׂטָן satan = "neprijatelj", "protivnik",[1] arapskog: شيطان šajtan = "zalutao", "udaljen"; nekada i uopšteno Đavo) figura je koja se javlja u tekstovima abrahamskih religija[2][3] koja donosi zlo i iskušenje i poznata je kao obmanitelj koji vodi čovječanstvo ka stranputici. Neke religijske grupe smatraju da je nastao kao anđeo, ili nešto slično, koji je imao veliku pobožnost i ljepotu, ali je pao zbog oholosti, zavođenja čovječanstva na put neistine i grijeha i ima moć u palom svijetu. U Hebrejskoj Bibliji Satana je prvenstveno tužilac ili protivnik. U nekim kasnijim jevrejskim spisima i Novom zavjetu, Satana se opisuje kao zlonamjerniji entitet suprotan Bogu, takođe nazivan i Đavolom, koji posjeduje odvratne osobine.
Iako je Satana uopšteno viđen kao negativna figura, neke grupe imaju drugačije viđenje. U teističkom satanizmu, Satana se smatra božanstvom koje se obožava ili poštuje. U Lavejovom satanizmu, Satana je simbol valjanih osobina i slobode.[4][5]
Term used in the Bible with the general connotation of "adversary", being applied (1) to an enemy in war (I Kings v. 18 [A. V. 4]; xi. 14, 23, 25), from which use is developed the concept of a traitor in battle (I Sam. xxix. 4); (2) to an accuser before the judgment-seat (Ps. cix. 6); and (3) to any opponent (II Sam. xix. 23 [A. V. 22]). The word is likewise used to denote an antagonist who puts obstacles in the way, as in Num. xxii. 32, where the angel of God is described as opposing Balaam in the guise of a satan or adversary; so that the concept of Satan as a distinct being was not then known.
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search