Sokrat

Sokrat (grčki: Σωκράτης, trans. Sōkrátēs; 4. juni 470 – 399. p. n. e)^[1] bio je grčki (atinski) filozof.^[2] Smatra se osnivačen zapadne filozofske tradicije^[3] i među prvim moralnim filozofima misaone tradicije.^[4] Sokrat je mišljenje iznosio u razgovorima sa omladinom na atinskim trgovima. Bio je zagonetna figura, nikada nije napisao nijedan tekst i poznat je uglavnom kroz posthumne izvještaje klasičnih pisaca, posebno njegovih učenika Platona i Ksenofonta. Ovi izvještaji su napisani kao dijalozi, u kojima Sokrat i njegovi sagovornici ispituju temu u stilu pitanja i odgovora; iznjedrile su književnu vrstu sokratskog dijaloga. Kontradiktorni prikazi Sokrata čine rekonstrukciju njegove filozofije gotovo nemogućem, što je situacija poznata kao Sokratov problem. Sokrat je bio polarizirajuća figura u atinskom društvu. 399. godine p. n. e. optužen je za bezbožništvo i kvarenje omladine. Nakon suđenja koje je trajalo jedan dan, osuđen je na smrt. Proveo je svoj posljednji dan u zatvoru, odbijajući ponude da mu se pomogne da pobjegne.

Platonovi dijalozi su među najsveobuhvatnijim prikazima Sokrata koji su preživjeli od antike. Oni demonstriraju sokratovski pristup područjima filozofije, uključujući epistemologiju i etiku. Platonski Sokrat daje svoje ime konceptu Sokratove metode, ali i sokratskoj ironiji. Sokratova metoda ispitivanja, ili elenchus, oblikuje se u dijalogu koristeći kratka pitanja i odgovore, oličen u onim platonskim tekstovima u kojima Sokrat i njegovi sagovornici ispituju različite aspekte nekog pitanja ili apstraktno značenje, obično u vezi s jednom od vrlina, i nalaze se u ćorsokaku, potpuno nesposobni da definišu šta misle da razumiju. Sokrat je poznat po tome što je proglasio svoje potpuno neznanje; govorio je da je jedino svjestan svog neznanja, nastojeći da implicira da je spoznaja našeg neznanja prvi korak u filozofiranju.

Sokrat je izvršio snažan uticaj na filozofe u kasnijoj antici, a nastavio je to činiti i u modernoj eri. Proučavali su ga srednjovjekovni i islamski učenjaci i igrao je važnu ulogu u mišljenju italijanske renesanse, posebno unutar humanističkog pokreta. Zanimanje za njega se nastavilo nesmanjeno, što se ogleda u djelima Sørena Kierkegaarda i Friedricha Nietzschea. Prikazi Sokrata u umjetnosti, književnosti i popularnoj kulturi učinili su ga široko poznatom figurom u zapadnoj filozofskoj tradiciji. Nije bio sofista - kritikuje njihov skepticizam.

1. ^ Easterling, P. E. (1997). The Cambridge Companion to Greek Tragedy. Cambridge University Press. str. 352. ISBN 978-0-521-42351-9. Pristupljeno 19. 11. 2017.
2. ^ Rachels, Stuart (2007). The Legacy of Socrates: Essays in Moral Philosophy (jezik: engleski). Columbia University Press. ISBN 978-0-231-13844-4.
3. ^ Moral Philosophy – The Discovery of Ethics : Socrates Arhivirano 18. 8. 2017. na Wayback Machine Jacques Maritain Center Accessed November 24, 2017
4. ^ Rattini, Kristin Baird (11. 3. 2019). "Who was Socrates?". National Geographic (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 3. 2022.