Uho

Uho
Vanjski dio ljudskog uha
Građa ljudskog uha: 1. Vanjsko uho 2. Pina 3. Slušni kanal 4. Bubnjić 5. Srednje uho 6. Kosti 7.Čekić 8. Nakovanj 9. Uzengija 10. Bubna šupljina 11. Sljepoočna kost 12. Eustahijeva tuba 13. Unutrašnje uho 14. Labirint 15. Polukružni kanali 16. Vestibulum 17. Ovalno okno 18. Okruglo okno 19. Pužnica 20. Vestibulumski živac 21. Pužnični živac 22. Unutrašnji slušni otvor 23. Vestibulopužnični živac
Detalji
Latinski	Auris
Sistem	Slušni sistem
Identifikatori
Gray's	p.1029
TA	A01.1.00.005 A15.3.00.001
FMA	52780
Anatomska terminologija

Uho je organ čula sluha, a kod sisara i ravnoteže. U sisara uho se obično opisuje kao da ima tri dijela: vanjsko, srednje i unutrašnje uho. Vanjsko uho sastoji se od ušne školjke i ušnog kanala. Budući da je vanjsko uho jedini vidljivi dio uha kod većine životinja, riječ "uho" često se odnosi samo na vanjski dio.^[1] Srednje uho uključuje bubnjić i tri kosti. Unutrašnje uho nalazi se u koštanom labirintu i sadrži strukture koje su ključne za nekoliko čula: polukružni kanali, koji omogućavaju ravnotežu i praćenje oka prilikom kretanja; utrikulus i sakulus, koji omogućavaju ravnotežu u mirovanju; i pužnica, koja omogućava sluh. Uši kičmenjaka postavljene su donekle simetrično na obje strane glave, a raspored pomaže lokalizaciji zvuka.

Uho se razvija od prve farinksne vrećice i šest malih oteklina koje se razvijaju u ranim embrionima nazvanih otične plakode, a koje su izvedene iz ektoderma . Uho može biti pogođeno bolestima, uključujući infekciju i traumatsdko oštećenje. Bolesti uha mogu dovesti do gubitka sluha, zujanja u ušima i poremećaja ravnoteže kao što je vrtoglavica, iako na mnoga od ovih stanja može uticati oštećenje mozga ili nervni putevi koji vode od uha.

Uho se ukrašava naušnicama i drugim nakit u brojnim kulturama hiljadama godina i podvrgnuto je hirurškim i kozmetičkim izmjenama.

1. ^ "Ear". Oxford Dictionary. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 25. 2. 2016.