Barentsovo more

Barentsovo more; nor. Barentshavet; rus. Баренцево море – latinično: Barencevo more;
	More
	Honningsvåg, na obali Barentsovog mora, najsjevernije je naselje u Norveškoj
	Položaj Barentsova mora
Položaj
Koordinate	75°N 40°E / 75°N 40°E
Smještaj	Sjeverna Europa
Države	Norveška; Rusija;
Ocean	Arktički ocean
Granična mora	Norveško more
Fizikalne osobine
Površina	1400000 km2
	Barentsovo more Barentsovo more na zemljovidu Arktika

Barentsovo more (nor. Barentshavet; rus. Баренцево море – latinično: Barencevo more) rubno je more Arktičkoga oceana,^[1] smješteno uz sjeverne obale Norveške i Rusije i podijeljeno između norveških i ruskih teritorijalnih voda.^[2] U ruskome govornom području bilo je poznato kao Sjeverno more, Pomorsko more ili Murmansko more, a sadašnje ime dobilo je po povijesnom nizozemskom moreplovcu Willemu Barentsu.

Barentsovo more je plitko more i dio epikontinentalog pojasa, prosječne dubine oko 230 metara. Važno je ribolovno područje i mjesto istraživanja i eksploatiranja ugljikovodika.^[3] Graniči s poluotokom Kola na jugu, Norveškim morem na zapadu, otočjem Svalbard na sjeverozapadu, Zemljom Franje Josipa na sjeveroistoku i Novajom zemljom na istoku. Otočje Novaja zemlja produžetak je sjevernog dijela gorja Ural i odvaja Barentsovo od Karskog mora.

Premda se geografski smatra dijelom Arktičkoga oceana, Barentsovo more je "orijentirano na Atlantik"^[4] ili u procesu "atlantifikacije"^[5] zbog svog statusa "vruće točke zagrijavanja Arktika". Hidrološke promjene uslijed globalnog zatopljenja dovele su do smanjenja morskog leda i stratificiranja vodenog stupca, što bi moglo uzrokovati velike promjene vremena u Euroaziji.^[4] Jedno od predviđanja navodi da će se povećanjem površine trajnog područja bez leda u Barentsovom moru dodatno povećati isparavanje, što će za posljedicu imati povećate snježnih padalina u većem dijelu kontinentalne Europe.^[5]

↑ John Wright. 30. studenoga 2001. The New York Times Almanac 2002. Psychology Press. str. 459. ISBN 978-1-57958-348-4. Pristupljeno 29. studenoga 2010.
↑ World Wildlife Fund, 2008.
↑ O. G. Austvik, 2006.
↑ ^a ^b Mooney, Chris. 26. lipnja 2018. A huge stretch of the Arctic Ocean is rapidly turning into the Atlantic. That's not a good sign. Washington Post (engleski). ISSN 0190-8286. Pristupljeno 27. lipnja 2018.
↑ ^a ^b Bailey, Hannah; Hubbard, Alun; Klen, Eric S.; Mustonen, Kaisa-Riikka; Akers, Pete D.; Marttila, Hannu; Welker, Jeffrey M. 1. travnja 2021. Arctic sea-ice loss fuels extreme European snowfall. Nature Geoscience. 14 (5): 283. Bibcode:2021NatGe..14..283B. doi:10.1038/s41561-021-00719-y |hdl-access= zahtijeva |hdl= (pomoć)

[Wright2001-1] John Wright. 30. studenoga 2001. The New York Times Almanac 2002. Psychology Press. str. 459. ISBN 978-1-57958-348-4. Pristupljeno 29. studenoga 2010.

[Ref_-2] World Wildlife Fund, 2008.

[Ref_a-3] O. G. Austvik, 2006.

[Turning-4] Mooney, Chris. 26. lipnja 2018. A huge stretch of the Arctic Ocean is rapidly turning into the Atlantic. That's not a good sign. Washington Post (engleski). ISSN 0190-8286. Pristupljeno 27. lipnja 2018.

[Geoscience2021-5] Bailey, Hannah; Hubbard, Alun; Klen, Eric S.; Mustonen, Kaisa-Riikka; Akers, Pete D.; Marttila, Hannu; Welker, Jeffrey M. 1. travnja 2021. Arctic sea-ice loss fuels extreme European snowfall. Nature Geoscience. 14 (5): 283. Bibcode:2021NatGe..14..283B. doi:10.1038/s41561-021-00719-y |hdl-access= zahtijeva |hdl= (pomoć)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]