Biskupska konferencija

Biskupska konferencija je trajna institucija Katoličke Crkve, koja okuplja katoličke biskupe rimskoga ili latinskoga obreda (nazivanih također rimokatolički biskupi), nekoga naroda ili određenoga područja (kako dijela jedne države, tako dviju ili više država zajedno), zbog promicanja bolje kvalitete života i rada Crkve u dotičnome narodu ili na dotičnome području i usklađivanja djelatnosti tamošnjih biskupâ.^[1] Biskupi katoličkih istočnih obreda imaju svoje vlastite biskupske sinode ili vijeća hijerarha odnosno biskupska vijeća, kako je propisano Zakonikom kanona istočnih Crkvi i vlastito pravo svake pojedine samosvojne (sui iuris) Crkve.

Biskupsku konferenciju osniva, ukida ili obnavalja vrhovna crkvena vlast, odnosno Sveta Stolica, pošto je prije čula mišljenje biskupâ, kojih se to tiče.^[2] Samim činom osnutka, biskupska konferencija stječe pravnu osobnost.^[3]

Biskupska konferencija nije nad biskupima biskupija, samim biskupijama niti je posrednica između biskupa i Svete Stolice.

1. ↑ Usp. Zakonik kanonskoga prava, kanon 447.
2. ↑ Usp. Zakonik kanonskoga prava, kanon 449 § 1.
3. ↑ Usp. Zakonik kanonskoga prava, kanoni 447 i 449 § 2.