Bjelorusija

Republika Bjelarus[1] Рэспубліка Беларусь
Zastava Grb
Geslo nema
Himna My Belorusy
Položaj Bjelorusije
Glavni grad	Minsk
Službeni jezik	bjeloruski i ruski
Državni vrh
- Predsjednik	Aleksandar Lukašenko (legitimnost osporena)[2][3][4]
- Predsjednik Vlade	Roman Golovčenko
Neovisnost	Od Sovjetskoga Saveza 25. kolovoza 1991.
Površina	84. po veličini
- ukupno	207.595 km2
- % vode	oko 2830 %
Stanovništvo	87. po veličini
- ukupno (2019.)	▼ 9.413.446[5]
- gustoća	45,6/km2
BDP (PKM)	procjena 2017.
- ukupno	179.4 milijardi $[6] (70.)
- po stanovniku	18.900 $[6] (94.)
Valuta	bjeloruski rubalj (100 kapiejki)
Pozivni broj	+375
Vremenska zona	UTC +3
Internetski nastavak	.by

Bjelorusija (bjeloruski: Беларусь, Belarús'; ruski: Беларусь, Belarus'), službeno Republika Bjelarus (bjeloruski: Рэспубліка Беларусь, Rèspublika Belarús),^[1] država je u istočnoj Europi, koja se proteže istočno od poljske granice prema Rusiji. Na jugu graniči s Ukrajinom, a na sjeverozapadu s Latvijom i Litvom.

Bjelorusija se nalazi na prijelazu s njemačko-poljske u istočno-europsku nizinu. Većinom je nizinska zemlja s umjerenom kontinentalnom klimom što u gospodarskom smislu pogoduje razvoju ratarske odnosno stočarske kulture. Kontinentalna je država, tj. nema izlaza na more, ali je vrlo dobro povezana riječnim tokovima, posebno s Ukrajinom i Rusijom.

Bjelorusija ima staru i kulturno bogatu tisućljetnu povijest, ali je njezina državna neovisnost relativno mlada. Kroz svoju povijest Bjelorusija je u državničkom i kulturološkom smislu duže vrijeme bila vezana s Ukrajinom u sklopu Kijevske Rusi i Poljsko-Litavske Unije. Obje zemlje tada su u posebnoj federaciji bile poznatije pod imenom Rutenija odnosno Rus' u lokalnom slaveniziranom obliku, a konkretno u slučaju Bjelorusije – Bijela Rus'.

Nakon raspada SSSR-a 1991. godine prestalo je doseljavanje u dotada industrijski i poljoprivredno najrazvijeniju sovjetsku republiku. Teška gospodarska kriza, koja pogađa ovu zemlju započinje još u doba SSSR-a i nastavlja se zbog istočno azijske ekonomske krize sve do 1999. godine. Do drastične ekonomsko-političke promjene dolazi 1994. godine kada stanovnici umorni od privatizacija i siromaštva dotadašnjem predsjedniku daju samo 10 posto glasova, a na vlast dovode Aleksandra Lukašenka koji privatizirane tvrtke vraća pod okrilje države.

Od 1999. do danas Bjelorusija bilježi visok gospodarski rast koji se kreće između 9 i 10 posto godišnje.^[7] Ipak, glavne zamjerke trenutačnom predsjedniku Bjelorusije idu u smjeru optužba da je zemlju doveo u izolaciju, a granice države u Europi se i dalje percipiraju politički zatvorene što Bjelorusiju drži u svojevrsnoj stagnaciji kada su u pitanju europski standardi i njihovo usvajanje.

1. ↑ ^{a b} Božidar Bakotić (prir.), Službena skraćena i puna imena država na hrvatskom i engleskom jeziku, Peto izmijenjeno izdanje, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, listopad, 2012., str. 4., (PDF) (URL) ISBN 978-953-7859-03-9
2. ↑ EU rejects Lukashenko inauguration as illegitimate. 24. rujna 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. prosinca 2020. Pristupljeno 22. svibnja 2021. Prenosi www.dw.com
3. ↑ El Pais interview with HR/VP Borrell: "Lukashenko is like Maduro. We do not recognize him but we must deal with him". eeas.europa.eu. 24. kolovoza 2020.
4. ↑ Dave Lawler, U.S. no longer recognizes Lukashenko as legitimate president of Belarus, Axios (24 September 2020).
5. ↑ В Белстате подробно разъяснили данные переписи населения — 2019 (ruski)
6. ↑ ^{a b} CIA World factbook. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2020. Pristupljeno 9. kolovoza 2019.
7. ↑ [1]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. siječnja 2008. (Wayback Machine)