Empirizam

Empirizam (grč. empeiría, »iskustvo«) je gnoseološki (teorija o spoznaji) pravac, koji zastupa stav da je iskustvo osnovni izvor spoznaje i da joj ono određuje domet, mogućnosti i granice. To je upravo ono što želi reći osnovna krilatica empirizma: Nihil est in intellectu quod non fuerit in sensu odnosno, da je svaka razumska spoznaja uvjetovana osjetilnom, da je razum u većoj ili manjoj mjeri ograničen na asocijativno kombiniranje iskustvene građe. Pojedini empiristi drugačije, uže ili šire određuju iskustvo i ulogu razuma u spoznavanju.

Empiristi poriču apriornost u oba smisla, psihološkom i spoznajno-teoretskom (logičkom, noetičkom). Znanje nije urođeno, nego se postupno stječe putem opažanja (a posteriori). To je jedini izvor znanja, a to je i jedini temelj istine (vrijednosti). Time je postavljena i granica istinitog znanja (spoznaje): samo unutar iskustva. Nije moguća prekoiskustvena ili metafizička spoznaja o: Bogu, duši, slobodi, itd. Ovu tezu zastupa pozitivizam kao ogranak empirizma. Kant se ne slaže s racionalistima, da bi racionalni a priori sam za sebe bio faktor znanstvene spoznaje, nego u zajednici s osjetima (osjetilnim afekcijama: ovo bijelo, crno, toplo, tvrdo, mirisno, itd.). Apriorna je spoznaja ograničena na empiriju.