Kemijska veza

Kemijska veza je privlačna sila kojom se atomi ili atomske skupine udružuju u energijski stabilnije molekule ili kristale .^[1]

Kemijska veza nastaje prema dvama pravilima: pravilo okteta i pravilo minimalne energije. Svaki od atoma u kemijskoj vezi nastoji postići oktet elektrona u vanjskoj valentnoj ljusci, jer je to najstabilnija konfiguracija elektrona. Kemijski spoj koji nastaje povezivanjem atoma, atomskih skupina ili molekula ima manju energiju od jedinki koje ulaze u kemijsku vezu. Težnja minimalnoj energiji je univerzalni zakon svemira.

Tri su vrste kemijske veze prema jačini ionska, kovalentna i metalna veza a postoje i druge slabije veze.

Duljina i energija veze karakteristični su parametri kemijske veze. Duljina veze je ravnotežni razmak između jezgri atoma koji sudjeluju u tvorbi veze. Energija veze (osim za dvoatomske molekule) hipotetičke su vrijednosti definirane postulatom, prema kojem je energija atomizacije nekog spoja (energija rastavljanja spoja u sastane atome) jednaka zbroju energija veza u tom spoju. Energija veze jednaka je energiji potrebnoj za disocijaciju, tj. kidanje veze. Jakost kemijske veze smanjuje se povećanjem duljine veze. Udaljenost atoma ne može, osim nasilno, postati manja od duljine veze jer djeluju jake sile odbijanja. Udaljenost se neće niti spontano povećati. Po tome, duljina veze je ravnotežno stanje između privlačnih i odbojnih sila među atomima koji tvore tu vezu. Imajući u vidu da je udaljenost atoma bitan preduvjet za formiranje kemijske veze, atomi moraju doći blizu jedan drugome. To se postiže sudarima, a od mnogih sudara samo malo njih pobuđuje stvaranje kemijske veze.

1. ↑ [1] IHJJ, Strukovno nazivlje: Kemijska veza