Kompas

Ovo je glavno značenje pojma Kompas. Za istoimeno zviježđe pogledajte Kompas (zviježđe).

Kompas ili busola (njem. Kompass < tal. compasso: šestar; tal. bussola) je magnetska, mehanička, električna ili optička naprava koja služi za određivanje smjera na Zemljinoj površini u odnosu na sjeverni i južni pol. Magnetski kompas bio je poznat već starim Kinezima, a u Europu je uveden u 12. stoljeću, pa se od tada primjenjuje u navigaciji. Sastoji se od laganog magneta, najčešće oblika igle, koji se može slobodno okretati oko okomite osi, pa se pod utjecajem Zemljina magnetskog polja postavlja u smjer magnetskih silnica i time pokazuje smjer magnetskih polova Zemlje. Nije sasvim pouzdan, jer odnos zemljopisnih i magnetskih meridijana se mijenja od mjesta do mjesta, a tijekom vremena se isto mijenja (magnetska deklinacija).^[1] Pri gradnji kompasa isključena je upotreba bilo kakvog željeza ili čelika, osim magnetne igle i drugih magneta za određene svrhe. Brodski kompas izrađen je obično od mjedi, pojedini su komadi katkada bakreni, a veliki nekomplicirani dijelovi od tvrdog drveta. Glavni dio svakoga kompasa je magnetska ruža, postavljena na stupiću u posudi koja se zove kotao. Ruža ima na obodu razdiobu na stupnjeve od 0° do 360°, tako da 0° znači sjever, 90° istok, 180° jug, a 270° zapad.^[2]

Žirokompas ili girokompas zahvaljujući zvrku koji rotira velikom brzinom trajno zadržava smjer osi vrtnje. Radiokompas služi za određivanje smjera prema nekom izvoru radio valova. To je prijamnik s usmjerenom antenom koja prima signale od nekog odašiljača, a oni su najjači kada je antena usmjerena izravno prema odašiljaču. Solarni kompas i astrokompas služi za određivanje smjera na Zemlji na temelju položaja Sunca i zvijezda.

1. ↑ kompas ili busola, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
2. ↑ Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.