Marduk

Ovo je glavno značenje pojma Marduk. Za black metal sastav pogledajte Marduk (sastav).

Marduk (sumersko sricanje na akadskom AMAR.UTU „solarno tele“; što možda dolazi od MERI.DUG; biblijski hebrejski Merodach; grčki Maradochaios) je bilo babilonsko ime za boga kasnije generacije iz drevne Mezopotamije i bog-zaštitnik grada Babilona, koji je, kada je Babilon postao politički centar doline rijeke Eufrat u vrijeme Hamurabija (18. st. pr. Kr.), polako preuzimao vrhovno mjesto vođe babilonskog panteona, pozicije koju je zadržao sve do drugoga tisućljeća pr. Kr.

Prema Religijskoj enciklopediji ime Marduk se vjerojatno izgovaralo Marutuk. Etimologija imena Marduk se povezuje s derivacijom od amar-Utu („bik sunčanog boga Utua“). Nastanak Mardukova imena može reflektirati jednu raniju genealogiju, ili može imati kulturne veze s drevnim gradom Sipparom (čiji bog je bio Utu, sunčev bog), što bi nas odvelo sve do trećeg tisućljeća pr. Kr.

Marduk je sin boga Ea iz babilonskog panteona, a majka mu je bila božica Damgalnuna. Prvo je bio lokalni bog Babilona, no kasnije je bio štovan kao božanstvo u cijeloj Babiloniji. Prema mitu, on je stvorio cijeli svemir, čovjeka od svoga mesa. Žena mu je Sarpanit, koja je također bila poštovana. Prikazivan je sa sabljom u ruci, kako ubija božanstvo Tiamat u liku rogatog zmaja.

U skladnom sustavu astrologije u vrijeme Hamurabija, planet Jupiter se povezivao s Mardukom.