Michael Faraday

Michael Faraday

Rođenje 22. rujna 1791.
Newington Butts, London, Ujedinjeno Kraljevstvo
Smrt 25. kolovoza 1867.
Hampton Court Palace, Middlesex, Ujedinjeno Kraljevstvo
Narodnost Englez
Polje Kemija, fizika
Institucija Kraljevsko društvo
Poznat po Faradayev zakon indukcije,
Elektromagnetska indukcija,
Otkrio benzen,
Faradayev učinak
Faradayev kavez,
Faradayevi zakoni elektrolize
Istaknute nagrade Copleyeva medalja (1832. & 1838.),
Član Kraljevskog društva
Portal o životopisima
Faradayev pokus koji dokazuje elektromagnetsku indukciju: baterija (desno) stvara električnu struju koja prolazi kroz malu električnu zavojnicu (A), stvarajući magnetsko polje. Kada zavojnica miruje ne inducira se nikakav napon. Ali ako se mala zavojnica kreće unutar velike zavojnice (B), magnetski tok unutar velike zavojnice se mijenja, stvarajući (inducirajući) električnu struju koja se može opaziti na galvanometru (G).[1]
Faradayev kavez.
Faradayev pokus s elektromagnetskom rotacijom: neprestane kružne rotacije oko kružne magnetske sile zavezane oko žice (oko 1821.)[2]
Faraday drži komad stakla u ruci, na kojem je pokazao utjecaj magnetizma na polarizaciju svjetlosti (oko 1857.).

Michael Faraday (Newington Butts, 22. rujna 1791. - Hampton Court, 25. kolovoza 1867.) bio je britanski znanstvenik (fizičar i kemičar) odgovoran za mnoga otkrića na području elektromagnetizma i elektrokemije. Izumio je i prvi oblik naprave koja je kasnije postala poznata kao Bunsenov plamenik, i danas neizostavan dio laboratorijske opreme kao izvor topline. Knjigoveški radnik, laborant, pomoćnik (asistent) H. Davya i njegov nasljednik u Kraljevskom društvu (eng. Royal Society) od 1824. Istraživao difuziju i ukapljivanje plinova, otkrio benzen (1825.). Izrađivao optička stakla. Otkrio elektromagnetsku indukciju (1831.), zakone elektrolize (Faradayevi zakoni elektrolize), dijamagnetizam, izumio zaštitu od djelovanja električnog polja takozvani Faradayev kavez (1836.), uveo pojam magnetskih i električnih polja, te otkrio zakretanje ravnine polarizacije svjetlosti u magnetskom polju (Faradayev učinak). Glavno mu je djelo Eksperimentalna istraživanja elektriciteta (eng. Experimental Researches in Electricity, I–III, 1844. – 1855.). Po njemu je nazvana mjerna jedinica farad (F) za električni kapacitet.[3]

  1. Poyser, Arthur William (1892), Magnetism and electricity: A manual for students in advanced classes. London and New York; Longmans, Green, & Co., p. 285, fig. 248. Retrieved 2009-08-06.
  2. Faraday, Michael. 1844. Experimental Researches in Electricity. 2. ISBN 0-486-43505-9 See plate 4.
  3. Faraday, Michael, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search