Back Molotof-Ribbentrop-verdrag Afrikaans الاتفاق الألماني السوفيتي Arabic الاتفاق الالمانى السوفيتى ARZ Pautu Molotov-Ribbentrop AST Molotov-Ribbentrop paktı Azerbaijani Германия менән Советтар Союзы араһында һөжүм итмәү килешеүе Bashkir Пакт Молатава — Рыбентропа Byelorussian Дамова аб ненападзе між Нямеччынай і Савецкім Саюзам BE-X-OLD Пакт „Рибентроп-Молотов“ Bulgarian Emglev alaman-ha-soviedel Breton
Pakt Ribbentrop-Molotov (njem.: Hitler-Stalin-Pakt) ili kako se službeno zvao Pakt o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika je bio značajan sporazum o vojnoj i gospodarskoj suradnji između Njemačkog Reicha i Sovjetskog Saveza. Potpisali su ga 23. kolovoza 1939. god. u Moskvi sovjetski ministar vanjskih poslova Vjačeslav Mihajlovič Molotov i njemački ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop.
Pakt je bio na snazi do početka Operacije Barbarossa 22. lipnja 1941. god. kada je Njemačka napala SSSR.
Trgovinska razmjena između dviju moćnih država – gdje je Njemačka dobivala naftu i sirovine do kojih je imala otežan pristup zbog britanske vojne blokade, a Sovjetski Savez je dolazio do moderne tehnologije – bila je vrlo značajna u prve dvije godine II. svjetskog rata u kojem su SSSR i Njemačka zajednički napali više država i podijelili između sebe njihove teritorije.
Dan sklapanja Pakta Ribbentrop-Molotov se sukladno odluci Europskog parlamenta iz 2009. godine obilježava kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.[1]
Iako je službeno bio označen kao "pakt o nenapadanju", ovaj sporazum je obuhvaćao i tajni protokol kojim je izvršena podjela interesnih sfera u nezavisnim zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. Tajni protokol je eksplicitno predviđao "političke i teritorijalne promjene" u dijelovima navedenih zemalja što je ovaj sporazum pretvorilo u agresivni vojni savez usprkos njegovom službenom nazivu. Kao posljedica ovog sporazuma sve su navedene zemlje napali i okupirali, bilo Njemačka, bilo SSSR; Rumunjsku i Poljsku kao najveće od tih država napali su Nijemci i Sovjeti zajednički. Od svih tih zemalja koje su bile žrtve sovjetsko-njemačkog savezništva, jedino je Finska, koja je dva puta vodila rat sa Sovjetskim Savezom tijekom Drugog svjetskog rata, uspjela sačuvati svoju nezavisnost; međutim je i ona bila prisiljena ustupiti određene teritorije.
Sovjetska propaganda i njeni predstavnici ulagali su velike napore da umanje značaj sporazuma činjenicom da se Sovjetski Savez kasnije na različite načine suprotstavljao nacističkoj Njemačkoj.
Vrh današnje ruske države, kao što je ranije (u vrijeme kada službena Moskva uopće nije priznavala postojanje tajnih protokola Pakta) činio i vrh Sovjetskog Saveza, iznosi ocjenu da je SSSR morao sklopiti taj sporazum, s obzirom na to da zapadne zemlje nisu pokazivale nikakvu spremnost da surađuju na sprječavanju ekspanzije Njemačke prema istoku te da bilo kako vojno surađuju s komunističkim SSSR-om, kako se pokazalo i u Španjolskom građanskom ratu (1936. – 1939.), gdje su zapadne zemlje doduše bile sklone Španjolskoj Republici, ali posve nespremne surađivati na sovjetskim naporima da "obrane" Drugu Španjolsku Republiku od desničara poduprtih Italijom i Njemačkom, na način da ju se pretvori u komunističku državu. Prema mišljenju tadašnje i današnje službene Moskve, Sovjetski Savez si je sklapanjem Pakta osigurao još stanovito razdoblje mira i mogućnost da se bolje pripremi za vojni sraz s Trećim Reichom.
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search