Proroci u islamu

Dio serije članaka vezanih uz Islam Povijest Islama

Vjerovanja i običaji

Jedinstvo • Bog Ispovijedanje vjere Molitva • Post Dobročinstvo • Hodočašće

Važne ličnosti

Muhammed Ebu Bekr • Omer Osman ibn Affan • Alija ibn Ebu-Talib Ahl al-Bayt Ashabi Islamski proroci

Tekstovi & zakoni

Kur'an • Hadis Pravo • Teologija Životopisi Muhammeda Šerijat

Grane islama

Suniti • Šijiti • Haridžiti • Ibadi

Društveni aspekti

Škole • Teologija Filozofija • Nauka Umjetnost • Arhitektura • Gradovi Kalendar • Praznici Žene • … u Kuranu Vođe • Politika Islamizam • Liberalizam • Sufizam

Vidi također

Islamski rječnik • Hidžra • Islamski kalendar Ovaj okvir: vidi • uredi

Proroci u Islamu (također, poslanici, pejgamberi;^[1] ar. نبي - nebi, što znači "prorok",^[2] također i رسول - resul, što znači "poslanik"^[3]) su ljudi koje je, prema vjerovanju muslimana, Bog, Alah, odabrao kako bi ljude uputili u vjeru i izveli ih na "pravi put" (siratun-mustekim), put vjerovanju u Jednog Boga. Muslimani su dužni poštovati sve proroke spomenute u Kuranu i vjerovati u njihovo proroštvo, a Muhameda slijediti i uzeti ga za svoj životni uzor. Islam proroke smatra najboljim ljudima koji su hodili Zemljom.

Bog je, kako uči Islam, svoje proroke slao narodima koji su zalutali, uzoholili se, postali bogohulni ili činili nered na Zemlji. Svaki prorok je bio poslan jednom narodu (najviše njih Židovima), dok je jedino Muhamed bio poslan cijelom čovječanstvu. Islam naučava da je svaki prorok u različitim vremenima ljudske povijesti propovijedao islam, samo što su ljudi njihov nauk iskrivili i preobrazili u druge religije (osobito židovstvo i kršćanstvo). Zato je, prema tom vjerovanju, došao Muhamed kao "kruna" ili "pečat" svih proroka da prenese posljednju Božju objavu - Kuran i definira konačni oblik islama kao jedinog ispravnog načina štovanja i vjerovanja u Jedinog Boga - Alaha.

Bog je, prema vjerovanju muslimana, nekim prorocima dao i objavu: Tevrat (Toru) Musau (Mojsiju), Zebur (Psalme) Davudu (Davidu), Indžil (Evanđelje) Isau (Isusu) i Kuran Muhamedu. Međutim sve ranije objave su ljudi iskvarili i izmijenili njihov sadržaj prilagođavajući ga sebi, osim Kurana u kome se sam Bog zariče da će ga čuvati do Sudnjeg dana. Zato, prema Islamu, Kuran predstavlja univerzalnu i cjelovitu poruku koja sadrži i najvažnije elemente prijašnjih objava i konačne zakone Božje za cijelo čovječanstvo.

1. ↑ pejgàmber (HJP). Isto u: Ljiljana Jojić, Ranko Matasović, gl. ur., Hrvatski enciklopedijski rječnik, Sv. 7. : Nes – Per, Zagreb : EPH : Novi Liber, 2004., ISBN 953-6045-28-1 (cjelina), ISBN 953-6045-36-2 (sv. 7.), str. 310.
2. ↑ Hasan Kaleši, Kamil Buhi, Srpskohrvatsko arapski rječnik, 1. izd., Sarajevo : Starješinstvo islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije, 1988., (COBISS.BH) str. 477.
3. ↑ Hasan Kaleši, Kamil Buhi, Srpskohrvatsko arapski rječnik, 1. izd., Sarajevo : Starješinstvo islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije, 1988., str. 431.