Romantizam

Eugène Delacroix, Sardanapalova smrt, 1827., orijentalistička tema ovog ulja na platnu inspirirana je Byronovim djelom Sardanapal.
Philipp Otto Runge, Jutro (Der Morgen), 1808.

Romantizam je umjetnički, književni i intelektualni pokret nastao u Europi krajem 18. stoljeća. U većini zemalja dosegao je vrhunac u razdoblju od 1800. do 1850. Djelomično je nastao kao reakcija na industrijsku revoluciju,[1] društvene i političke norme iz doba prosvjetiteljstva i znanstvenu racionalizaciju prirode.[2] Najizraženiji je u likovnoj umjetnosti, glazbi i književnosti, ali imao je i velik utjecaj na historiografiju,[3] obrazovanje[4] i prirodoslovlje.[5] Imao je također značajan i složen utjecaj na politiku te je, premda je većina razdoblja romantizma karakterizirao liberalizam i radikalizam, njegov dugoročan i najznačajniji učinak bio rast nacionalizma.

Ovaj je pokret isticao intenzivne emocije kao jedini autentični izvor estetskog doživljaja naglašavajući na osjećaje kao što su strahovanje, stravu i užas te strahopoštovanje posebice ono što se doživi suočavanjem s novim estetskim kategorijama poput uzvišenosti i ljepote prirode. Smatrao je narodnu umjetnost i drevne običaje plemenitima, ali je također jako cijenio spontanost, primjerice impromptu u glazbi. U suprotnosti s idealima racionalizma u klasicizmu, romantizam je ponovo oživio medievalizam[6] naglašavajući umjetničke i narativne elemente, općenito percipirane kao autentično srednjovjekovne, u pokušaju bijega od pojava kao što je rast broja stanovnika, ubrzana urbanizacija i industrijska revolucija.

Premda je romantizam proizašao iz njemačkog pokreta Sturm und Drang koji je naglašavao intuiciju i emocije iznad prosvjetiteljskog racionalizma, neposredni faktori utjecaja bili su i događaji i ideologije proizašle iz Francuske revolucije. Romantizam je jako cijenio dosege herojskih individualista i umjetnika čiji su primjeri jako utjecali na oplemenjivanje društva. Promicao je maštu pojedinca kao kritički autoritet i instrument povećanja slobode naspram klasičnih obrazaca oblikovanja u umjetnosti. U prikazu ideja romantizma postojalo je jako pribjegavanje povijesnoj i prirodnoj neizbježnosti Zeitgeistu. U drugoj polovici 19. stoljeća pojavio se pokret realizma kao dijametralna suprotnost romantizmu.[7] Propadanje romantizma u tom razdoblju bilo je povezano s višestrukim društvenim procesima, od političkih promjena do širenja nacionalizma.

  1. Encyclopædia Britannica. ''Romanticism''. pristupljeno 30. siječnja 2008., izvor: Encyclopædia Britannica Online. Britannica.com. Pristupljeno 24. kolovoza 2010.
  2. Casey, Christopher. 30. listopada 2008. "Grecian Grandeurs and the Rude Wasting of Old Time": Britain, the Elgin Marbles, and Post-Revolutionary Hellenism. Foundations. Volume III, Number 1. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2009. Pristupljeno 14. svibnja 2014.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  3. David Levin, History as Romantic Art: Bancroft, Prescott, and Parkman (1967.)
  4. Gerald Lee Gutek, A history of the Western educational experience (1987.), poglavlje 12
  5. Ashton Nichols, "Roaring Alligators and Burning Tygers: Poetry and Science from William Bartram to Charles Darwin," Proceedings of the American Philosophical Society 2005. 149(3): str. 304. – 315.
  6. Núria Perpinyà, Ruins, Nostalgia and Ugliness. Five Romantic perceptions of Middle Ages and a spoon of Game of Thrones and Avant-garde oddity. Berlin: Logos Verlag. 2014.
  7. "'osobita stvar,' nastavlja Bazarov, 'ovi smiješni stari romantičari! Dovedu svoj nervni sistem u stanje uzrujanosti i tada je, naravno, njihova ravnoteža rastrojena.'" (Ivan Turgenjev, Očevi i sinovi, poglavlje 4 [1862.])

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search