Sarajevo

Sarajevo
Od vrha, s lijeva na desno: Pogled na Sarajevo s Bijele tabije, Katedrala Srca Isusova, Saborna crkva u Sarajevu, Gazi Husrev-begovo turbe, Sebilj, Latinska ćuprija na Miljackoj, Akademija likovnih umjetnosti, Vijećnica, Zemaljski muzej, Vječna vatra
Zastava Grb
Država	Bosna i Hercegovina
Entitet	Federacija BiH
Županija	Sarajevska županija
Osnivanje	15. stoljeće
Osnivač	Isa-beg Ishaković
Nazvan po	perzijski sarāy, „palača”
Vlast
• Gradonačelnica	Benjamina Karić (SDP BiH)
Površina
• Ukupna	560,66 km2[1]
• Urbano područje	419,16 km2
• Metropolitansko područje	3350 km2
Visina	500 m
Koordinate	43°52′N 18°25′E / 43.867°N 18.417°E / 43.867; 18.417
Stanovništvo (2013.)
• Entitet	275.524
• Urbano područje	419.957 (1.000 stan./km2)
• Metropolitansko područje	555.210 (1.000 stan./km2)
Okolica	279.686
Procjena grad (2019.)	274.879
Vremenska zona	srednjeeuropsko vrijeme (UTC+1)
• Ljeto (DST)	srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2)
Poštanski broj	71000
Pozivni broj	+387 (0)33
Dan grada	6. travnja
Stranica	sarajevo.ba
Sarajevo

Sarajevo (stari hrvatski naziv: Vrhbosna^[2][3]) glavni je i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, Sarajevo je imalo 275.524 stanovnika, a prema procjeni iz lipnja 2019., taj broj se spustio na 274.879 stanovnika. Šire područje grada okuplja više od pola milijuna stanovnika.^[4][5]

Sarajevo je najveći grad u Bosni i Hercegovini i istaknuto kulturno središte u Jugoistočnoj Europi. Grad je poznat po svojoj tradicionalnoj kulturnoj i vjerskoj raznolikosti, koja uključuju pripadnike: islama, pravoslavlja, judaizma i katolicizma. Zbog svoje duge i bogate povijesti i pripadnosti, vjerskih i kulturnih raznolikosti, Sarajevo se ponekad naziva "Jeruzalem Europe".

Iako postoje dokazi o postojanju ljudskog naselja na tom području još od prapovijesti, moderni grad je nastao u 15. stoljeću kao osmansko uporište, kada se carstvo proširilo Europom. Sarajevo je više puta kroz svoju povijest steklo međunarodni ugled. Godine 1895., to je bio prvi grad u Europi i drugi grad u svijetu koji je imao mrežu električnog tramvaja koja prolazi kroz grad, nakon San Francisca.^[6] Godine 1914. to je bilo mjesto atentata na nadvojvodu Franza Ferdinanda od strane lokalnog aktivista Mlade Bosne, Gavrila Principa, ubojstvo koje je izazvalo Prvi svjetski rat. To je rezultiralo krajem austro-ugarske vladavine u Bosni i stvaranjem Kraljevine Jugoslavije.

Kasnije, nakon Drugog svjetskog rata, područje je došlo pod kontrolu komunističke Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine unutar republike također poznate kao Druga Jugoslavija. Kako je Sarajevo proglašeno glavnim gradom ove veće republike, njegovo stanovništvo i poduzeća brzo su se širili, uz ulaganja u infrastrukturu i gospodarski razvoj.

Godine 1984. socijalistička je republika bila domaćin Zimskih olimpijskih igara 1984., koje su označile razdoblje prosperiteta za grad. Međutim, nakon početka jugoslavenskih ratova, grad je pretrpio najdužu opsadu jednog glavnog grada u povijesti modernog ratovanja, ukupno 1425 dana, od 5. travnja 1992. do 29. veljače 1996. Bilo je to tijekom rata u BiH i raspada Jugoslavije, pod nacionalističkim etničkim strastima koje su rezultirale genocidom i masakrima.

Uz nastavak poslijeratne obnove, Sarajevo je najbrže rastući grad u Bosni i Hercegovini. Serija turističkih vodiča Lonely Planet rangirala je Sarajevo kao 43. najbolji grad na svijetu. U prosincu 2009. preporučio je Sarajevo kao jedan od deset najboljih gradova koje treba posjetiti u 2010.[1] Sarajevo je 2011. godine nominirano za Europsku prijestolnicu kulture 2014. godine. Odabran je za domaćina Olimpijskog festivala europske mladeži. Osim toga, u listopadu 2019. Sarajevo je proglašeno UNESCO-vim kreativnim gradom jer je kulturu stavilo u središte svojih razvojnih strategija. Također je rangiran kao jedan od osamnaest svjetskih gradova filma.

1. ↑ Kanton Sarajevo u brojkama. Federalni zavod za statistiku Bosne i Hercegovine. str. 7. Pristupljeno 19. veljače 2024.
2. ↑ Andrija Nikić, Katolici u Sarajevu do 1918., Franjevačka knjižnica i arhiv, Mostar, 2002., ISBN 9958-653-00-31 nevaljani ISBN, str. 9. (COBISS.BH)
   »Poneki dijelovi hrvatske narodne povijesti stoje i dandanas neobrađeni. Zanimljivo je da među njima ima i takvih koji spadaju u najsvjetlije stranice naše prošlosti. Među takve spada i Vrhbosna - sjedište biskupije, kolijevka današnjeg Sarajeva, sarajevskog kraja koji obuhvaća prostrano područje.«

   (str. 9.)
3. ↑ Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske države, "Svjetlost", OOUR Izdavačka djelatnost, Sarajevo, 1982., str. 72.
   »Osmanski (turski) kadija naziva se vrhbosanski 27. aprila 1479. godine, nikako sarajevski ili hodidjedski. Zato zaključujem da se još i tada staro ime Vrhbosna upotrebljavalo umjesto Sarajevo.«

   (str. 72.)
4. ↑ Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini - Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest i materinji jezik (PDF). popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 28. kolovoza 2020.
5. ↑ Federalni zavod za statistiku FBiH. Srpanj 2020. Kanton Sarajevo u brojkama - 2020 (PDF). fzs.ba (bošnjački). Federalni zavod za statistiku FBiH. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 29. lipnja 2020. Pristupljeno 28. kolovoza 2020.
6. ↑ Prvi električni tramvaj u Sarajevu. Historija.ba (bošnjački). Pristupljeno 21. kolovoza 2022.