Slogovno pismo

Slogovno pismo ili silabarij je tip fonografskog pisma čija osnovna jedinica, tzv. silabograf, predstavlja slog u jeziku.^[1] Slogovnim se pismima smatraju japanske hiragana i katakana, čerokijsko pismo, grčka pisma linear A i linear B te druga.^[2]

Slogovna pisma najčešće imaju velik broj grafema, odn. znakova i većinom ne zabilježavaju precizan izgovor riječi, zbog čega je za iščitavanje nekih slogovnih pisama potrebno znanje o jeziku te kontekst zapisanog teksta.^[3] Zbog svoje su prirode najpogodnija za jezike čija je slogovna struktura pretežito kombinacija jednog suglasnika i jednog samoglasnika (CV), poput japanskog.^[1]

Najstariji su tip pisma koji zabilježava glasove u jeziku,^[3] a prvim se cjelovitim silabičkim pismom, prema nekim kriterijima, smatra feničko iz oko 1000. godine pr. Kr.^[1]

1. ↑ ^{a b c} slogovno pismo - Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 10. veljače 2024.
2. ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor :2
3. ↑ ^{a b} Writing - Alphabets, Logograms, Syllabaries | Britannica. www.britannica.com (engleski). Pristupljeno 10. veljače 2024.