Sociologija obrazovanja

Sociologija obrazovanja proučava kako javne institucije i individualna iskustva utječu na obrazovanje te proučava dobivene rezultate. Uglavnom se bavi sustavima javnog školovanja u modernim industrijaliziranim društvima, uključujući širenje višeg i daljnjeg obrazovanja.

Obrazovanje se smatra temeljnim optimističnim ljudskim nastojanjem koje karakterizira težnja za napretkom i poboljšanjem.^[1] Mnogi ga shvaćaju kao sredstvo za prevladavanje nedostataka, postizanje veće jednakosti i stjecanje bogatstva i društvenog statusa.^[2] Obrazovanje se doživljava kao mjesto gdje se djeca mogu razvijati u skladu sa svojim jedinstvenim potrebama i potencijalima.^[1] Ne samo da se djeca mogu razvijati, već i mladi i odrasli. Društveni odnosi među ljudima kroz obrazovanje uvijek su dovodili do daljnjeg razvoja bez obzira na dob pojedinca. Također se smatra jednim od najboljih načina za postizanje veće društvene jednakosti.^[2] Mnogi bi rekli da bi svrha obrazovanja trebala biti razvijanje svakog pojedinca do njegovog punog potencijala, te mu dati priliku da u životu postigne onoliko koliko mu prirodne sposobnosti dopuštaju (meritokracija). Nekolicina bi rekla da obrazovni sustav postiže ovaj cilj. Neki imaju posebno kritičan stav, tvrdeći da je obrazovni sustav osmišljen s namjerom da izazove društvenu reprodukciju nejednakosti.

1. ↑ ^{a b} Schofield, K. (1999). The Purposes of Education, Queensland State Education: 2010  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. ožujka 2013. (Wayback Machine) Accessed 2002, Oct 28.
2. ↑ ^{a b} Sargent, M. (1994) The New Sociology for Australians (3rd ed.), Longman Cheshire, Melbourne