Srbija u Osmanskom Carstvu

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Ovaj članak dio je serije o povijesti Srbije

Rana povijest

Srbija prije dolaska Srba Srbija prije Rimljana Srbija pod Rimljanima Dolazak Srba na Balkan

Srednji vijek

Srednjovjekovna Srbija Raška Povijest Srbije prije Nemanjića Srbija za prvih Nemanjića Srpsko Carstvo Bitka na Kosovu polju Srpska Despotovina

Osmansko Carstvo

Srbija u Osmanskom Carstvu Smederevski sandžak Velika seoba Srba Srbija od 1718. – 1739. Prvi srpski ustanak Drugi srpski ustanak

Srpska monarhija

Kneževina Srbija Kraljevina Srbija

Versajska Jugoslavija

Srbija u prvoj Jugoslaviji

Drugi svjetski rat

Travanjski rat Nedićeva Srbija Četnici

Druga Jugoslavija

Socijalistička Republika Srbija Savezna Republika Jugoslavija Velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH Rat na Kosovu NATO-ovo bombardiranje SRJ

Moderna Srbija

Srbija i Crna Gora Republika Srbija

Osmansko Carstvo je porazilo srpsku vojsku u dvije ključne bitke: na rijeci Marici 1371. gdje je poražena srpska vlastela^{[nedostaje izvor]} iz Makedonije i na Kosovu Polju 1389., gdje je poražena vojska kneza Lazara, koji je tada bio najjači oblasni vladar u Srbiji i zapovjednik vojske svojih vazala.

Bitka na Kosovu polju je definitivno riješila sudbinu Srbije, jer nakon nje u zemlji više nije bilo sile koja bi mogla suprotstaviti se Turcima. To je bilo nestabilno razdoblje u kojem su vladali sin i nasljednik kneza Lazara despot Stefan Lazarević, koji je bio pravi vitez europskog tipa, vojskovođa i pisac, a zatim njegov rođak Đurađ Branković, koji je prijestolnicu države preselio na sjever, u novoizgrađeni grad Smederevo. Turci su nastavili svoja osvajanja sve dok nisu uspjeli zauzeti cijeli teritorij srpske države 1459. godine, osvojivši Smederevo.

Srbija je bila pod vlašću Osmanskog Carstva do početka 19. stoljeća. Turci su se naročito okomili na srpsku aristokraciju, istrebljujući fizički društvenu elitu. Budući da je Tursko Carstvo bila islamska država teokratskog tipa, u kojoj su kršćanski Srbi bili narod drugog reda, izloženi nasilju, ponižavanju i eksploataciji, srpsko življe je napuštalo razvijena i urbanizirana rudarska, obrtnička i trgovačka središta i povlačilo se u nepristupačne planine, baveći se uglavnom stočarstvom.

Europske sile, naročito Austrija, vodile su brojne ratove protiv Turske. Tijekom Dugog turskog rata (1593. – 1606.) Srbi su 1594. podigli ustanak u panonskom dijelu Turske, u Banatu, koja im se osvetila spaljivanjem tijela Svetog Save – najveće srpske relikvije. Drugo žarište otpora Turcima stvorili su Srbi u Hercegovini, ali su sklapanjem mira između Turaka i Austrije bili prepušteni turskoj odmazdi. Taj redoslijed događaja je postao uobičajen tijekom sljedećih stoljeća.