Srpsko-albanski sukob

Srpsko-albanski sukob je neprijateljstvo između Srba i Albanaca koje je, otvoreno ili latentno, trajalo tijekom čitavog 20. stoljeća više puta prerastajući u oružani sukob. Ovaj sukob ima svoju dugu i složenu povijest koja se uglavnom odnosi na teritorij Kosova.

Milorad Timotić, analitičar iz Centra za civilno-vojne odnose, smatra da su sljedeći povijesni događaji predstavljali uvod u srpsko-albanski sukob: islamizacija većine albanskih plemena u 17. i 18. stoljeću; Prvi srpski ustanak 1804. godine i Balkanski rat 1912. godine.^[1]

Srpska povjesničarka Latinka Perović kao bitne momente srpsko-albanskog sukoba identificira: krvavo gušenje albanskih pobuna, neuspjelu kolonizaciju u prvoj Jugoslaviji, svrstavanje Albanaca na stranu Italije u Drugom svjetskom ratu, vojnu upravu poslije Drugog svjetskog rata, status albanske nacionalne manjine koji su bili brojniji od tri jugoslavenska naroda (Slovenaca, Crnogoraca i Makedonaca), status pokrajine i pokušaj integracije u jugoslavensku državu, ukidanje pokrajine i teror režima Slobodana Miloševića.^[2]

Srpsko-albanski sukob je gotovo u potpunosti potisnuo nekadašnji odnos srpsko-albanskog prijateljstva.

1. ↑ Milorad Timotić, Srbi i Albanci. Objavljeno u Bezbednost Zapadnog Balkana, br. 5 / 2007^{[neaktivna poveznica]}
2. ↑ Latinka Perović, Pomirenje Srba i Hrvata i Srba i Albanaca. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. siječnja 2010. Pristupljeno 6. listopada 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)