Srpskohrvatski jezik

Srpskohrvatski jezik (ćirilica: српскохрватски), poznat i kao hrvatskosrpski, hrvatsko-bosansko-srpski ili bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpski (eng. BCMS), naziv je koji se ponegdje upotrebljava za sve govore Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca, za službeni jezik Kraljevine Jugoslavije te za dogovoreni zajednički jezik 4 države SFRJ od 1954. do 1991. godine.^[1] Pojam je kao takav skovao Jacob Grimm u svojem prijevodu gramatike srpskoga jezika Vuka Karadžića 1824. godine.^[2][3]

Vode se dalekosežne rasprave oko toga je li srpskohrvatski stvaran jezik koji obuhvaća sve oblike govora zapadnojužnoslavenske grane slavenskih jezika (tzv. naški^[4]), ili se radi o isključivo političkoj jezičnoj kategoriji,^[2] za koju neki tvrde da činjenično ne postoji.^[5]

Ideja zajedničkog južnoslavenskog jezika seže barem od doba Ilirizma,^[6] kada su predstavnici Ilirskog pokreta potpisali Bečki književni dogovor za osnutak jedinstvenog štokavsko-ijekavskog književnog jezika za govornike hrvatskoga i srpskoga.^[7]

1. ↑ Jezik | Hrvati. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 30. lipnja 2024.
2. ↑ ^{a b} Browne, Wayles. 12. lipnja 2024. Bosnian-Croatian-Montenegrin-Serbian language (BCMS) | Definition, History, Alphabet, & Phonology | Britannica. www.britannica.com (engleski). Pristupljeno 30. lipnja 2024.
3. ↑ Denecke, Ludwig. 29. svibnja 2024. Brothers Grimm | Biography, Stories, & Works | Britannica. www.britannica.com (engleski). Pristupljeno 30. lipnja 2024.
4. ↑ Štiks, Igor. 2015. Brothers United: The Making of Yugoslavs (engleski). Bloomsbury Publishing. str. 27. ISBN 9781474221542. Pristupljeno 1. svibnja 2018.
5. ↑ Radisavljević, Z. 2014. Kako je srpski preimenovan u srpskohrvatski. Politika Online. Pristupljeno 30. lipnja 2024.
6. ↑ južnoslavenska ideja. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 30. lipnja 2024.
7. ↑ Busch, Birgitta; Kelly-Holmes, Helen. 1. siječnja 2004. Language, Discourse and Borders in the Yugoslav Successor States (engleski). Multilingual Matters. str. 25