Dinastija Tang

唐 Tang Carstvo ← 618 – 907 ↓ Kina pod vladavinom Dinastije Tang (blijedo zelena) oko 700. godine Glavni grad Chang'an (618.–904.) Luoyang (904.-907.) Jezik/ci kineski Religija Budizam, Taoizam, Konfucijanizam, Kineska tradicionalna vjerovanja Vlast Monarhija Historija  - Li Yuan zauzima prijestolje Dinastije Sui 18. lipanj 618.  - Carstvo okončava Wu Zetian 16. listopad 690.  - Carstvo obnovljeno 3. ožujak 705.  - Zhu Quanzhong uzurpira carsku vlast; kraj vladavine dinastije Tang 4. lipanj 907. Stanovništvo  - 7. stoljeće est. 50,000,000   - 9. stoljeće procjena 80,000,000  Valuta Kineske kovanice, Kinseki novac Prethodi Slijedi Dinastija Sui Kasnija Dinastija Liang Kasnija Dinastija Tang Wu (Deset Kraljevstva) Wuyue Chu (Deset Kraljevstva) Bivši Shu Qi (Deset Kraljevstva) Dinastiju Tang je nakratko prekinula Druga Dinastija Zhou (16. listopad 690 – 3. ožujak 705.) kada je carica Wu Zetian zauzela prijestolje.

Dinastija Tang (kineski: 唐朝; pinyin: Táng Cháo; Srednji Kineski: dhɑng) (18. lipanj 618.– 4. lipnj 907.) je bila kineska dinastija koja je zamijenila dinastiju Sui i nakon koje kina ulazi u Razdoblje Pet Dinastija i Deset Kraljevstva. Osnovala ju je obitelj Li (李), koja je došla na vlast tokom zenita i raspada Sui Carstva. Vlast dinastije je nakratko prekinula Druga Zhou dinastija (16. Listopad 690– 3. Ožujak 705.) kada je carica Wu Zetian zauzela prijestolje i postala prva i jedina kinseka vladajuća carica kao samostalan vladar.

Dinastija Tang sa svojim glavnim gradom u Chang'anu (današnjem Xi'anu), najmnogoljudnijem gradu na svijetu u to vrijeme, je općeprihvaćena kao najviša točka u razvoju kineske civilizacije, jednake (ili čak i veće važnosti) od ranije Dinastije Han — zlatnog doba gradske kulture. Njen teritorij, pribavljen tokom vojni njenih ranih vladara, je bio veći nego teritorij Dinastije Han, a bio je podjednak s teritorijem kasnijih dinastija Yuan i Qing. U dva popisa stanovništva u 7. i 8. stoljeću Tang zapisi procijenjuju broj stanovnika (prema broju zabilježenih kućanstava) na oko 50 milijuna ljudi.^{[1][2][3]a[›]} Čak i kad je središnja vlast postepeno oslabila tokom 9. stoljeća i nije bila u mogućnosti napraviti točan popis stanovništva, ipak su procijenili da je broj stanovnika do tada narastao na otprilike 80 milijuna ljudi.^[4][5]

Zahvaljujući tako velikom broju stanovnika, dinastija je mogla podizati profesionalne i unovačene vojske od stotina tisuća vojnika da bi se nadmetala s nomadskim narodima za dominaciju nad središnjom Azijom i unosnim trgovačkim putevima uzduž Puta Svile. Mnoge države i kraljevstva su plaćale danak Tang dvoru, a Tang je ujedno i pokorio nekoliko pokrajina kojima je neizravno upravljano kroz sustav protektorata. Izuzev političkog, Dinastija Tang je imala i snažan kulturološki utjecaj na susjedne države poput onih na područiju današnje Koreje, Japana i Vijetnama.

Dinastija Tang je bila razdoblje napretka i stabilnosti, izuzev tokom An Shi pobune i tokom slabljenja središnje vlasti u kasnijoj polovici dinastijske vlasti. Poput prethodne DInastije Sui, DInastija Tang je imala sustav državne službe koji je zapošljavao službenike na osnovu standardiziranih ispita i preporuka za službu. Ovaj društveni poredak je narušen jačanjem pokrajinskih vojnih upravitelja zvanih jiedushi tokom 9. stoljeća. Kineska kultura je cvijetala i dozrijevala tokom vladavine Dinastije Tang, te se to razdoblje smatra najvećim u kineskoj poeziji.^[6] Dva najpoznatija kineska pjesnika: Du Fu i Li Bai su pripadali ovom razdoblju kao i mnogi poznati slikari poput: Han Gana, Zhang Xuana i Zhou Fanga. Mnoga književna i znanstena djela, enciklopedije i atlasi nastali tokom Dinastije Tang zauzimaju važno mjesto u razvoju kineske književnosti.

Mnogi važni izumi su iz razdoblja Dinastije Tang uključujući i razvoj drvenog tiska. Budizam ima značajan utjecaj na kinesku kulturu tog razdoblja i razne kineske sekte dobivaju na važnosti. Budisti će kasnije biti progonjeni od strane države i taj utjecaj će biti znatno umanjen. Iako su dinastija i središnja vlast slabili tokom 9. stoljeća, umjetnost i kultura su i dalje cvjetali. Oslabljena središnja vlast se uglavnom povukla iz upravljanja gospodarstvom, no unatoč tome trgovina i proizvodnja su uglavnom ostali netaknuti i čak napredovali.

1. ↑ Ebrey, Walthall & Palais 2006: str. 91.
2. ↑ Ebrey 1999: str. 111.
3. ↑ Ebrey 1999: str. 141.
4. ↑ Du 1998: str. 37.
5. ↑ Fairbank & Goldman 2006: str. 106.
6. ↑ Yu 1998: str. 73–87.