Francuska renesansa

Francuska renesansa bila je kulturološki i umjetnički pokret u Francuskoj između 15. i ranog 17. vijeka. Taj period povezuje se sa panevropskom renesansom, riječju koju je prvi upotrijebio francuski historičar Jules Michelet kako bi definirao umjetnički i kulturološki "preporod" Evrope.

U značajne razvoje tokom francuske renesanse spadaju širenje humanizma, rano istraživanje "Novog svijeta" (u vidu Nove Francuske, od strane Giovannija da Verrazzana i Jacquesa Cartiera); razvoj novih tehnologija i umjetničkih formi u poljima štamparstva, arhitekture, slikarstva, kiparstva, muzike, nauka i književnosti; i usložnjavanje novih oblika socijaliziranja, pristojnog ponašanja i diskursa.

Francuska renesansa tradicionalno širi se (otprilike) francuskom invazijom Italije 1494. za vrijeme vladavine Charlesa VIII sve do smrti Henryja IV 1610. godine. Uprkos toj hronologiji, određeni umjetnički, tehnološki ili književni razvoji koji se asociraju sa renesansom dospjeli su u Francusku ranije (na primjer, putem burgundijskog dvora ili papinskog dvora u Avignonu); međutim, Crna smrt 14. vijeka i Stogodišnji rat zadržali su Francusku ekonomski i politički slabom do kasnog 15. vijeka.

Vladavine Françoisa I od Francuske (od 1515. do 1547. godine) i njegovog sina Henrija II (od 1547. do 1559. godine) generalno se smatraju vrhunskim godinama francuske renesanse.

Virgin and Child Surrounded by Angels, melunski diptih by Jean Fouquet, c.1450.
Château de Chambord (1519–1547).

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search