Jadransko more

„Jadran” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Jadran (razvrstavanje).

Jadransko more
Satelitska fotografija Jadranskog mora
Lokacija	Južna Evropa
Koordinate	43°N 15°E / 43°N 15°E / 43; 15
Granična mora	Jonsko more
Površina	138.600 km²
Zapremina	35.000 km³
Prosječna dubina	252,5 m
Najveća dubina	1233 m
Najveća širina	200 km
Najveća duljina	800 km
Površina sliva	235.000 km²
Širi sliv	sredozemni
Glavni pritoci	Adige, Bojana, Cetina, Drim, Krka, Neretva, Soča, Pad, Zrmanja
Akumulacijski period	3 – 3,8 god.
Temperatura	9 – 24 °C
Salinitet	38 – 39 ‰
Otoci	1246
Duljina obale	3739,1 km
Obalne države	Albanija  Crna Gora  Bosna i Hercegovina  Hrvatska  Slovenija  Italija

Jadransko more je ogranak Sredozemnog mora koji odvaja Apeninski poluotok od Balkanskog poluotoka, te Apeninskog gorja od Dinarskog gorja. Jadran je najsjeverniji rukavac Mediterana, koji je s njim spojen preko Otrantskih vrata (morski prolaz između Jadranskog i Jonskog mora). Države na obalama Jadranskog mora su Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Italija i Slovenija. U Jadranu se nalazi preko 1300 otoka, većinom smještenih na istočnoj strani, tj. hrvatskoj obali. Dijeli se na tri bazena, sjeverni koji je najplići i južni koji je najdublji, s najvećom dubinom od 1233 metra. Morske struje putuju u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, ulazeći kroz Otrantska vrata uz istočnu obalu mora i vraćajući se uz zapadnu (talijansku) obalu. Morske mijene nisu pretjerano izražene, iako se povremeno mogu dogoditi veće razlike u njihovim amplitudama. Slanost Jadrana je manja od Sredozemnog zato što tekućice u Jadranskom slivu čine trećinu pritoka Sredozemnog mora. Površinska temperatura mora varira od 24^o ljeti do 7^o zimi.

More leži na Jadranskoj mikroploči, koja se u Mezozoiku odvojila od Afričke ploče. Kretanje ploče i sudar s Euroazijskom pločom je znatno utjecalo na uzdizanje okolnih planinskih lanaca. U Jadranu su nađeni svi tipovi sedimenata koje je najvećim dijelom donijela rijeka Po, najveća rijeka u Jadranskom slivu. Zapadna obala je aluvijalna ili terasasta, dok je istočna vrlo razvedena i kraška. Na Jadranu je mnogo zaštićenih područja, kako bi se zaštitila bioraznolikost u kršu. More je obilato florom i faunom i u njemu obitava više od 7000 vrsta, od kojih su mnoge rijetke, endemske i ugrožene.

Jadransku obalu nastanjuje preko 3,5 milijuna ljudi. Najveći gradovi su Bari, Venecija, Trst, Rijeka i Split. Najstariji stanovnici jadranske obale su bili Etrušćani i ostala italska plemena, Iliri i Stari Grci. Do 2. vijeka pr.n.e. obala je bila pod kontrolom Rimske Republike. U Srednjem vijeku, Jadranska obala i more su kontrolirale razne države, od kojih su najznačajnije bile Bizantsko Carstvo, Mletačka Republika, Habsburška Monarhija i Osmansko Carstvo. Nakon ujedinjenja Italije, Kraljevina Italija je imala velike pretenzije na kontrolu istočne obale, a time ujedno i cijelog Jadrana koje je trajalo cijeli 20. vijek. Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva, na istočnoj obali su nastale dvije nove države: Slobodna Država Rijeka (1920-24.), Kraljevina Jugoslavija i Albanija. Nakon odvajanja jugoslavenskih saveznih republika, pomorske i teritorijalne granice su se prenijele na novoosnovane države.

Glavne djelatnosti uz obalu su ribarstvo i turizam. Hrvatski i crnogorski turizam je ekonomski najbrže rastući u regiji. Pomorski transport je također vrlo bitna djelatnost, a na obali Jadranskog mora postoji 19 većih pomorskih luka kroz koje godišnje prođe preko milijun tona robe. Najveća Jadranska pomorske luke za teretni transport su Venecija, Trst, Kopar i Rijeka, dok se venecijanska i splitska luka najveće putničke luke.