Perzijski jezik

perzijski
فارسی (Fârsi)
Države govorenja Iran, Afganistan, Bahrein, Tadžikistan, i određene regije Uzbekistana
Regije govorenja Uglavnom Srednji istok i Središnja Azija
Broj govornika materinski jezik: 61–71 milijuna

uključujući strane govornike: 110 milijuna

Rang 19.
Klasifikacija indoeuropski

 indoiranski
  iranski
   zapadnoiranski
    jugozapadnoiranski
     perzijski

Službeni status
Služben u Iran, Tadžikistan i Afganistan
Regulatori Akademija perzijskog jezika i književnosti, Afganistanska akademija znanosti
Jezični kôd
ISO 639-1 fa
ISO 639-2 per (B) / fas (T) (B)
ISO 639-3 {{{iso3}}}
SIL razni oblici
p  r  u
Rasprostranjenost perzijskog jezika

Persijski (perzijski: فارسیŠablon:IPA-fa — farsi) je jedan od zapadnoiranskih jezika unutar indoiranske grane indoevropske jezičke familije, i službeni je jezik Irana, Avganistana (zvanično poznat kao dari od 1958),[1] i Tadžikistana (zvanično poznat kao tadžički od sovjetske ere).[2] Koristi se i u nekim drugim regijama koje su istorijski bile persijanska društva i koje se smatraju delom Velikog Irana. Ovaj jezik se piše persijskim alfabetom, koji je modifikovana varijanta arapskog alfabeta.

Persijski jezik se klasifikuje kao nastavljanje srednjovekovnog persijskog, zvaničnog religioznog i književnog jezika Sasanidskog carstva, koji je nastavljanje staropersijskog, jezika Ahemenidskog carstva.[3][4][5] Njegova gramatika je slična sa mnogim savremenim evropskim jezicima.[6] Persijski je dobio svoje ime po prestonici Ahemenidskog carstva, Persisu (sadašnja pokrajina Fars), stoga se naziva i farsi.[7] Osoba koja govori persijski se može nazvati persofonom.[8]

Procenjuje se da oko 110 milionna ljudi širom sveta govori persijski, pri čemu jezik ima zvanični status u Iranu, Avganistanu, i Tadžikistanu. Vekovima je persijski bio prestižni kulturni jezik u drugim regionima zapadne, centralne, i južne Azije u raznim carstvima baziranim u tim regionima.[9]

Persijski je imao znatan (prevashodno leksikografski) uticaj na susedne jezike, a posebno na turkijske jezike u centralnoj Aziji, Kavkazu, i Anadoliji, susedne iranske jezike, kao i jermenski, gruzinski, i indoarijske jezike, posebno urdu (koji je u osnovi hindustanskog). On je isto tako u izvesnoj meri uticao na arapski, a posebno na bahranski arapski jezik,[10] ali je isto tako pozajmio znatan deo svog vokabulara iz njega nakon arapskog osvajanja Irana.[3][6][11][11][12][13][14][15]

Sa dugom istorijom literature u obliku srednjovekovnog persijskog pre islama, persijski je bio prvi jezik u muslimanskom svetu da se probije kroz arapski monopol nad pisanjem, i pisanje poezije u persijskom je uspostavljeno kao dvorska tradicija u mnogim istočnim dvorovima.[9] Neki od poznatih radova persijske literature su Šahname Firdusija, radovi Rumija, Rubaj Omara Hajama, Panđ ganđ Nezami Gandžavija, Divan Muhameda Hafiza i dve mešavine proze i stihova Saadija - Đulistan i Bustan.

  1. Asta Olesen, "Islam and Politics in Afghanistan, Volume 3", Psychology Press. (1995). str. 205.: "There began a general promotion of the Pashto language at the expense of Fārsi – previously dominant at the educational and administrative level – and the term 'Dari' for the Afghan version of Persian came into common use, being officially adopted in 1958"
  2. Baker 2001: str. 518
  3. 3,0 3,1 Lazard, Gilbert 1975, "The Rise of the New Persian Language" in Frye, R. N., The Cambridge History of Iran, Vol. 4. str. 595–632, Cambridge: Cambridge University Press. "The language known as New Persian, which usually is called at this period (early Islamic times) by the name of Dari or Farsi-Dari, can be classified linguistically as a continuation of Middle Persian, the official religious and literary language of Sassanian Iran, itself a continuation of Old Persian, the language of the Achaemenids. Unlike the other languages and dialects, ancient and modern, of the Iranian group such as Avestan, Parthian, Soghdian, Kurdish, Balochi, Pashto, etc., Old Persian, Middle and New Persian represent one and the same language at three states of its history. It had its origin in Fars (the true Persian country from the historical point of view) and is differentiated by dialectical features, still easily recognizable from the dialect prevailing in north-western and eastern Iran."
  4. Ulrich Ammon, Norbert Dittmar, Klaus J. Mattheier, Peter Trudgill, "Sociolinguistics Hsk 3/3 Series Volume 3 of Sociolinguistics: An International Handbook of the Science of Language and Society", Walter de Gruyter, 2006. 2nd edition. str. 1912. Excerpt: "Middle Persian, also called Pahlavi is a direct continuation of old Persian, and was used as the written official language of the country." "However, after the Moslem conquest and the collapse of the Sassanids, the Pahlavi language was gradually replaced by Dari, a variety of Middle Persian, with considerable loan elements from Arabic and Parthian."
  5. Skjærvø, Prods Oktor (2006). Encyclopedia Iranica, "Iran, vi. Iranian languages and scripts, "new Persian, is "the descendant of Middle Persian" and has since been "official language of Iranian states for centuries", whereas for other non-Persian Iranian languages "close genetic relationships are difficult to establish" between their different (Middle and Modern) stages. Modern Yaḡnōbi belongs to the same dialect group as Sogdian, but is not a direct descendant; Bactrian may be closely related to modern Yidḡa and Munji (Munjāni); and Wakhi (Wāḵi) belongs with Khotanese."
  6. 6,0 6,1 Davis 2006: str. 602–603
  7. „Persian or Farsi?”. parents.berkeley.edu. Arhivirano iz originala na datum 04. 01. 2017. Pristupljeno 27. 2. 2016. 
  8. "Modernity and Modernism in Persophone Literary History", Humboldt-Universität zu Berlin
  9. 9,0 9,1 Encyclopædia Britannica: Persian literature, retrieved September 2011.
  10. Holes 2001: str. XXX
  11. 11,0 11,1 Lazard, Gilbert, "Pahlavi, Pârsi, dari: Les langues d'Iran d'apès Ibn al-Muqaffa" in R.N. Frye, Iran and Islam. In Memory of the late Vladimir Minorsky, Edinburgh University Press. 1971. ISBN [[Special:BookSources/{{{2}}}|{{{2}}}]] Uneseni ISBN nije važeći.. pp.
  12. Namazi, Nushin (2008). „Persian Loan Words in Arabic”. Arhivirano iz originala na datum 20. 05. 2011. Pristupljeno 1. 6. 2009. 
  13. Classe 2000: str. 1057
  14. Ann K. S. Lambton, Persian grammar, Cambridge University Press 1953. "The Arabic words incorporated into the Persian language have become Persianized".
  15. Most similar languages to Persian, ezglot.com

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search