Rusko-gruzijski rat

Rat u Južnoj Osetiji
Dio Gruzijsko-osetijski sukob i Gruzijsko-abhazijski sukob
Datum 7.8. 2008 – 16.8. 2008[1] Lokacija Gruzija Rezultat primirje rusko priznanje nezavisnosti Abhazije i Južne Osetije progon Gruzijaca iz Južne Osetije[2][3][4] uspostavljanje ruskih vojnih baza u Južnoj Osetiji i Abhaziji Casus belli Gruzija htjela očuvati svoj teritorijalni integritet Rusija htjela pomoći osetijskim i abhazijskim republikama kako bi stekla lojalnost vlastitih kavkaskih republika[5]
Zaraćene strane
nepriznata Republika Južna Osetija Ruska Federacija nepriznata Republika Abhazija	Gruzija
Komandanti
Eduard Kokoiti Dmitrij Medvjedev Anatolij Kruljov Vladimir Šamanov Marat Kulahmetov Vjačeslav Borisov Sulim Jamadajev Vladimir Putin Sergei Bagapš	Mikheil Saakashvili Davit Kezerashvili Zaza Gogava
Snage
3.000-15.000[6] ~15.000[7][8][9][10] mnogi od njih iz Sjeverne Osetije-Alanije nepoznato.	37.000[11] "Mnogi" dobrovoljci iz Gruzije.[12] Manji broj gruzijskih dobrovoljaca iz Azerbejdžana[13]
Gubici
Priznati od Rusije: 64 vojnika[14] Ubijeno: 74 vojnika Ranjeno: 171 Nestalih: 19 [15] 4 izgubljena borbena zrakoplova[16] Nepoznati gubici među dobrovoljcima Nepoznato Gruzijske procjene: 400 mrtvih[17]	Priznati od Gruzije: 169 vojnika[18][14] Ministar zdravlja navodi da je ubijeno 175 ljudi, uglavnom civila[19] Ruske procjene: ~4.000 mrtvih[17]
220 poginulih gruzijskih civila 133 poginulih osetijskih civila[14]
Najmanje 100.000 civila je raseljeno, uključujući 56.000 izbjeglica iz gruzijskog grada Gori, prema UNHCR-u.[20] Prema ruskim podacima, 30.000 civila je izbjeglo iz Južne Osetije u Rusiju (prema Human Rights Watchu, bilo je 24.000 od kojih su se polovica vratila kao naoružani dobrovoljci).[9][21]

Rat u Južnoj Osetiji je izbio u avgustu 2008. godine. Nakon nekolio dana žestokih okršaja u ovoj oblasti između gruzijske vojske i snaga Južne Osetije, gruzijski vojnici su 7. avgusta pokušali da zauzmu grad Chinvali, glavni grad Južne Osetije, međunarodno nepriznate otcepljene gruzijske oblasti. Borbe su otpočele snajperskom i artiljerijskom vatrom, nakon čega je proglašeno primirje. Za sutradan su zakazani pregovori o miru, međutim, u toku noći borbe su intenzivirane. Sutradan, 8. avgusta Rusija je poslala dodatne trupe u Južnu Osetiju. Do ovog poteza Rusije je, po rečima ruskog predsednika Dmitrija Medvedeva, došlo da bi se zaštitili civili u Južnoj Osetiji od kojih većina ima rusko državljanstvo^[22]. Na strani Južne Osetije bore se i dobrovoljci iz Abhazije. Gruzijski predsednik Mihail Sakašvili je 8. avgusta optužio Rusiju da sada vrši agresiju na njegovu zemlju i da ruske vojne snage sada bombarduju gruzijsko civilno stanovništvo^[23] Rusija je prilikom izbijanja rata tvrdila da je preko 2.000 civila ubijeno u Južnoj Osetioji,^[24] što je Human Rights Watch osporio.^[25] Rusija je tek kasnije priznala da je broj ubijenih deset puta manji.

Izvještaj Europske Unije izdan 30.9. 2009. je proglasio Gruziju krivom za izbijanja rata u Južnoj Osetiji zbog napada na Chinvali, ali je dodao da je taj napad nastao tek nakon "mjeseci provokacija od strane Južne Osetije". Također, prema izvještaju, Rusija je imala pravo zaštiti svoje osoblje u Južnoj Osetiji, ali ne i pokrenuti vojnu ofenziju na Gruziju, niti prouzročiti takvo masovno razaranje i progon Gruzijaca.^[26][27] Izvještaj je također osudio rusko masovno štampanje pasoša državljanima Južne Osetije i Abhazije kao kršenje međunarodnog prava,^[28] a neki smatraju da su pasoši već unaprijed olakšali odvajanje Abhazije i Južne Osetije od Gruzije i njihovo približavanje Ruskoj Federaciji.^[29] Isto tako, nakon rata u istočnoj Ukrajini 2014., počela se javljati drugačija perspektiva na ovaj rat, pošto su neki smatrali da je bio samo početak šireg ruskog plana o dominaciji nad bivšim imperijalnim-postsovjetskim prostorom.^[30]

1. ↑ President of Russia Dmitry Medvedev signed a plan to resolve the Georgian-South Ossetian conflict, based on the six principles previously agreed on Arhivirano 2009-05-14 na Wayback Machine-u kremlin.ru
2. ↑ Tavernise, Sabrina; Siegel, Matt (2008-08-16). „Looting and 'ethnic cleansing' in South Ossetia as soldiers look on”. Melbourne: Theage.com.au. Arhivirano iz originala na datum 2009-08-17. Pristupljeno 2009-05-10. 
3. ↑ Hider, James (2008-08-27). „Russian-backed paramilitaries 'ethnically cleansing villages'”. London: Times Online. Arhivirano iz originala na datum 2008-08-27. Pristupljeno 2009-05-10. 
4. ↑ „S. Ossetia says Georgian refugees unable to return to region”. RIA Novosti. Arhivirano iz originala na datum 2009-05-05. Pristupljeno 2009-05-10. 
5. ↑ Vasily Kashin. „Conflict in South Ossetia: Political Context”. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-02. Pristupljeno 2015-06-14. 

   External observers frequently miss the point that Russia’s stake in the conflict over the unrecognized republics is much higher that [sic] that of Georgia’s entry into NATO or the destabilization of energy transit routes that bypass Russia. Russia simply could not afford to lose: in view of the harsh nature of the conflict in Abkhazia and Georgia in the early 1990s, Georgia’s seizure of these territories would mean ethnic cleansing, and the flight to Russian territory of many tens of thousands of embittered and armed refugees. The loyalty of the North Caucasus republics of North Ossetia and Adygeya, tied by blood relation to South Ossetia and Abkhazia, would be undermined. North Ossetia, moreover, is the largest and most loyal autonomous republic in the region. Russia would have been shown to be weak before the entire North Caucasus, and this would have marked a return to the situation of the 1990s

6. ↑ Krasnogir, Sergey (8.8, 2008). „Расстановка сил” (Russian). Lenta.Ru. Pristupljeno 10. 08. 2008.  (Šablon:Google translation.)
7. ↑ Barnard, Anne; Schwirtz, Michael; Chivers, C.J. (9.8. 2008.). „Georgia and Russia Nearing All-Out War”. The New York Times. Pristupljeno 10. 08. 2008. 
8. ↑ 15,000 Russian troops in Georgia, U.S. administration officials say, CNN, 13.8. 2008
9. ↑ ^{9,0 9,1} „"Human Rights Watch Counts South Ossetian Casualties, Displaced”. Deutsche Welle. 11.8. 2008. Pristupljeno 11. 08. 2008. 
10. ↑ „Hundreds of ‘Volunteers’ Head for S.Ossetia – N.Ossetian Leader”. Civil.ge. August 8, 2008. Pristupljeno 09. 08. 2008. ^{[mrtav link]}
11. ↑ Comparative size of Russian, Georgian armed forces, Associated Press, Aug 10, 2:13 p.m. ET
12. ↑ „Zugdidi w rękach Rosjan” (Polish). Rzeczpospolita. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-19. Pristupljeno 11. 08. 2008.  (Šablon:Google translation.)
13. ↑ „Azerbaijani Georgians not to keep out of war with Ossetians”. Today.az. 09. 08. 2008.. Pristupljeno 10. 08. 2008. 
14. ↑ ^{14,0 14,1 14,2} Amnesty International 2008, str. 10
15. ↑ "74 Russian Soldiers Killed in S.Ossetia - Report", Sofia News Agency, Novinite.com, 13.8. 2008.
16. ↑ Российские самолеты были сбиты украинскими расчетами ПВО, Lenta.ru, 16:48:11
17. ↑ ^{17,0 17,1} "Saakashvili on Military Aspects of Conflict," Ciliv.ge, 2008-08-13.
18. ↑ Georgia withdraws troops from South Ossetia capital, CNN, 10.8. 2008
19. ↑ 175 dead in Georgia unrest: health minister, AFP, 13.08.2008
20. ↑ (pl) 100 tys. przemieszczonych z powodu konfliktu w Gruzji^{[mrtav link]}, Polska Agencja Prasowa, 12.08.2008
21. ↑ „Roots of Georgia-Russia clash run deep”. Arhivirano iz originala na datum 2008-08-16. Pristupljeno 2008-08-15. 
22. ↑ BBC
23. ↑ Georgian President Mikhail Saakashvili responds to Russian tanks rolling into his country.
24. ↑ „Security Council holds third emergency meeting as South Ossetia conflict intensifies, expands to other parts of Georgia”. 
25. ↑ Russia exaggerating South Ossetian death toll, says human rights group Russia exaggerating South Ossetian death toll, says human rights group, The Guardian, August 13 2008
26. ↑ Timothy Heritage (30.9. 2009). „Georgia started war with Russia: EU-backed report”. Reuters. 
27. ↑ „Georgia 'started unjustified war'”. BBC News. 30.9. 2009. 
28. ↑ Benjamin Bidder (1.10. 2009). „New Report on Russia-Georgia War: EU Investigators Debunk Saakashvili's Lies”. Der Spiegel. 
29. ↑ Littlefield, Scott (2009). „Citizenship, Identity and Foreign Policy: The Contradictions and Consequences of Russia's Passport Distribution in the Separatist Regions of Georgia”. Taylor & Francis. DOI:10.1080/09668130903134848. 
30. ↑ Svante E. Cornell (2014). „Perspectives: Georgia—Another Target in Russia’s "Near Abroad"”. European Affairs.