Apatija

Apatija (grčki: apatheia, neosjetljivost) psihičko je stanje bezvoljnosti, potištenosti, ravnodušnosti, gubitka čuvstvenosti i afekta. To je bolesno stanje kod kojega vanjski događaji ne pobuđuju nikakvo subjektivno doživljavanje, javlja se kod duševne zaostalosti, melanholije, depresije, šizofrenije. Apatija je stanje ravnodušnosti, ili potiskivanje emocija kao što su zabrinutost, uzbuđenje, motivacija ili strast. Apatičan pojedinac ima odsustvo interesa ili zabrinutosti za emocionalni, društveni, duhovni, filozofski, virtuelni ili fizički život i svijet. Apatija se također može definisati kao nedostatak orijentacije ka cilju.^[1] Apatija spada u manje ekstreman spektar smanjene motivacije, sa abulijom u sredini i akinetičkim mutizmom koji su ekstremniji i od apatije i od abulije.^[2]

Apatičnim možda nedostaje osjećaj svrhe, vrijednosti ili smisla u svom životu. Osobe s teškom apatijom obično imaju niži kvalitet života i imaju veći rizik od smrtnosti i rane institucionalizacije.^[1] Oni također mogu pokazati neosjetljivost ili tromost. U pozitivnoj psihologiji, apatija se opisuje kao rezultat osjećaja pojedinaca da ne posjeduju nivo vještina koji je potreban za suočavanje s izazovom (tj. "protok"). To također može biti rezultat toga što uopće ne percipiraju izazov (npr. izazov im je irelevantan, ili obrnuto, naučili su se bespomoćnosti). Apatija se obično osjeća samo kratkoročno, ali ponekad postaje dugotrajno ili čak doživotno stanje, što često dovodi do dubljih društvenih i psiholoških problema.

Apatiju treba razlikovati od smanjenog ispoljavanja afekta, što se odnosi na smanjeno emocionalno izražavanje, ali ne nužno i na smanjenje emocija.

Danas je poznato da se patološka apatija, koju karakteriziraju ekstremni oblici apatije, javlja u mnogim različitim poremećajima mozga,^[3] uključujući neurodegenerativna stanja koja su često povezana s demencijom, kao što je Alzheimerova bolest,^[4] Parkinsonova bolest,^[5] i psihijatrijske poremećaje kao što su npr. šizofrenija.^[6] Iako mnogi pacijenti sa patološkom apatijom imaju i depresiju, nekoliko studija je pokazalo da su ta dva sindroma razdvojena: apatija se može javiti nezavisno od depresije i obrnuto.^[3]

1. ^ ^{a b} Fahed M, Steffens DC (maj 2021). "Apathy: Neurobiology, Assessment and Treatment". Clinical Psychopharmacology and Neuroscience. 19 (2): 181–189. doi:10.9758/cpn.2021.19.2.181. PMC 8077060. PMID 33888648.
2. ^ Marin, R. S., & Wilkosz, P. A. (2005). Disorders of diminished motivation Arhivirano 22. 11. 2012. na Wayback Machine. Journal of Head Trauma Rehabilitation, 20(4), 377-388.
3. ^ ^{a b} Husain M, Roiser JP (august 2018). "Neuroscience of apathy and anhedonia: a transdiagnostic approach" (PDF). Nature Reviews. Neuroscience. 19 (8): 470–484. doi:10.1038/s41583-018-0029-9. PMID 29946157. S2CID 49428707.
4. ^ Nobis L, Husain M (august 2018). "Apathy in Alzheimer's disease". Current Opinion in Behavioral Sciences. 22: 7–13. doi:10.1016/j.cobeha.2017.12.007. PMC 6095925. PMID 30123816.
5. ^ den Brok, Melina G. H. E.; van Dalen, Jan Willem; van Gool, Willem A.; Moll van Charante, Eric P.; de Bie, Rob M. A.; Richard, Edo (maj 2015). "Apathy in Parkinson's disease: A systematic review and meta-analysis". Movement Disorders. 30 (6): 759–769. doi:10.1002/mds.26208. ISSN 1531-8257. PMID 25787145. S2CID 35664376.
6. ^ Bortolon C, Macgregor A, Capdevielle D, Raffard S (septembar 2018). "Apathy in schizophrenia: A review of neuropsychological and neuroanatomical studies". Neuropsychologia. 118 (Pt B): 22–33. doi:10.1016/j.neuropsychologia.2017.09.033. PMID 28966139. S2CID 13411386.