Sincicij

Sincicij
Mikrografija dijela poprečnog presjeka skeletnog mišića. Na periferiji svake sincicijske ćelije uočava se nekoliko ćelijskih jedara.
Detalji
Latinski	Syncytium
TH	H1.00.01.0.00020
Anatomska terminologija

Sincicij (grč. σύν - syn = sa, slijedeći + κύτος -kytos = ćelija) – u biologiji – je citoplazmatska masa s više jedara, rezultat fuzije nekoliko ćelija. Termin se nebi trebao miješati sa cenocit (od grčkog κοινός - koinos = zajednički + κύτος - kytos = ćelija), koji je ćeliju koja sadrži mnogo jedara koja nastaje poslije mitoze bez naknadne citokineze. Većina ćelija u eukariotskim organizmima biljaka i životinja imaju jedno jedro; sinciciji su posebni oblici. Međutim, kod nekih organizama to nisu samo uobičajene strukture, već čak predstavljaju najvažnije stanje u životnom ciklusu, kao kod određenih nematoda ili Myxomyceta.

Sincicij se formira fuzijom pojedinih ćelija u slučaju poprečnoprugastih mišića u sisara ili ćeliji nepotpune ćelijske diobe kod insekata, naprimjer. Sincicij je potrebno razlikovati i od plazmodija, što je druga vrsta višejedarne ćelije koja nastaje iz već diferencirane miksamebe ili fuzijom pokretnih grupe gameta Myxomycota.

Funkcija sincicija je raznolika i ovisi o organizmu koji se procjenjuje, mada se općenito može reći da djeluje kao jedinstvena i koordinirana cjelina sastavljena od nekoliko strukturno i funkcionalno povezanih ćelija koje omogućuju razmjenu molekula i električnih impulsa. Sincicij, osim što je rezultat normalnog razvojnog plana organizma, može biti posljedica zaraznih procesa uzrokovanih virusima i drugim patogenima.^[1]

Aktivnost mladihi larvi drugog stadija parazitskih nematoda poput rodova Heterodera ili Globodera na konačnom mjestu unutar domaćina uzrokuje zadebljanje ćelijskog zida, zgušnjavanjem citoplazme i spajanjem tri do deset ćelija oko glave parazita. Nastali sincicij ima visoku metaboličku aktivnost, neophodnu za ishranu mladih. Domaćin je, s druge strane, ograničen u funkcionalnosti korijena jer sincicij prekida provodne i drvene sudove. Učinak je smanjenje rasta i prinosa biljaka, napredovanje starenja.^[2]

1. ^ Daubenmire, R. F. (1936). "The Use of the Terms Coenocyte and Syncytium in Biology". Science. 84 (2189): 533–534. doi:10.1126/science.84.2189.533. PMID 17806555.
2. ^ Willmer, P. G. (1990). Invertebrate Relationships: Patterns in Animal Evolution. Cambridge University Press, Cambridge.