Vazopresin | |
---|---|
![]() ![]() | |
Općenito | |
Hemijski spoj | Vazopresin |
Druga imena | Antidiuretski hormon (ADH); arginin-vazopresin (AVP); argipresin IUPAC ime:1-{[(4R,7S,10S,13S,16S,19R)-19-Amino-7-(2-amino-2-oksoetil)-10-(3-amino-3-oksopropil)-13-benzil-16-(4-hidroksibenzil)-6,9,12,15,18-pentaoxo-1,2-ditia-5,8,11,14,17-pentaazacikloikosan-4-il]karbonil}-L-prolil-L-arginilglicinamid |
Molekularna formula | C46H65N15O12S2 |
CAS registarski broj | 11000-17-2 |
Kratki opis | Predominantno jetreni i bubrežni hormon, sa poluživotom od 10-20 minuta |
Osobine1 | |
Gustoća | 1,6±0.1 |
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. |
Vazopresin − također zvani i antidiuretski hormon (ADH), argininski vazopresin (AVP) ili argipresin[5] je hormon sintetiziran kao peptidni prohormon u neuronima hipotalamusa i pretvara se u AVP. Zatim putuje niz akson te ćelije, koja završava u zadnjem režnju hipofize, a oslobađa se iz vezikule u cirkulaciju, kao odgovor na hipertoničnost vanćelijske tečnosti (hiperosmolalnost). AVP ima dvije primarne funkcije. Prvo, povećava količinu vode bez rastvorene supstance koja se ponovo apsorbuje u cirkulaciju iz filtrata u bubrežnim cjevčicama nefrona. Drugo, AVP sužava arteriole, što povećava periferni vaskularni otpor i podiže arterijski krvni pritisak.[6][7][8]
Moguća je i treća funkcija. Neki AVP mogu se osloboditi direktno iz hipotalamusa u mozak i mogu imati važnu ulogu u društvenom ponašanju, seksualnoj motivaciji i veza para, te majčine reakcije na stres.[9]
Vazopresin inducira diferencijaciju matičnih ćelija u kardiomiocite i pospješuje homeostazu srčanog mišića.[10]
Ima vrlo kratak poluživot, između 16–24 minuta.[8]
Vazopresin je jedan od hormona koji u zadnjem režnju hipofize (neurohipofozi) luče završna nervna vlakna koja potiču iz nervnih puteva supraoptičkih i parakomorskihh jezgara hipotalamusa. Drugi je oksitocin. Vazopresin se primarno stvara u supraoptičkom jezgru, iako se može stvarati i u parakomornom, ali u šest puta manjoj količini. Obrnuto važi za oksitocin. Posle sinteteze u jzgrima hipotalamusa, vazopresin i oksitocin se, zajedno sa proteinskim nosačima vanim neurofizini, prenose do nervnih završetaka u neurohipofizi. Nervni impulsi iz hipotalamusa stimuliraju njihovu egzocitozu, a potom ih apsorbiraju obližnji kapilari. I vazopresin i oksitocin su polipeptidi sastavljeni od po devet aminokiselina i skoro su identične hemijske strukture, s tim što se u molekuli vazopresina nalaze fenilalanin i arginin na mjestu gdje se u molekuli oksitocina nalaze izoleucin i leucin.
|name-list-format=
zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=
) (pomoć)
|chapterurl=
(pomoć); CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search