Zavist

Zavidnost ili zavist je emocija koja se "javlja kada osobi nedostaje tuđi vrhunski kvalitet, dostignuće ili posjedovanje i ili ima prohtjev ili želi da drugima to nedostaje“.^[1]

Aristotel definirao je zavist kao bol pri pogledu na tuđu sreću, potaknutu od „onih koji imaju ono što bismo trebali imati“^[2]Bertrand Russell rekao je da je zavist jedan od najsnažnijih uzroka nesretnosti.^[3] Ne samo da je zavidna osoba nesretna zbog svoje zavisti, objasnio je Russell, već će ta osoba možda željeti nanijeti nesreću drugima i to u oblicima emocionalnog zlostavljanja i nasilnih djela zločina. Iako se na zavist uglavnom gleda kao na nešto negativno, Russell je također vjerovao da je ona i pokretačka snaga rasta ekonomije i da se mora izdržati da bi se postigao sistem u korak sa Jonesesom ". Vjerovao je da upravo to pomaže u održavanju demokratije, sistema u kojem niko ne može postići više od bilo koga drugog.^[4]

1. ^ Parrott, W. G.; Smith, R. H. (1993). "Distinguishing the experiences of envy and jealousy". Journal of Personality and Social Psychology. 64 (6): 906–920. doi:10.1037/0022-3514.64.6.906.
2. ^ Rhetoric By Aristotle
3. ^ Russell, Bertrand (1930). The Conquest of Happiness. New York City: Horace Liveright.
4. ^ Russell (1930), pp. 90–91