Alosterna regulacija

Alosterna regulacija enzima ili drugih proteina se ostvaruje vezanjem efektorskih molekula na alosterna mjesta proteina, odnosno na mjesta koja nisu aktivna mjesta proteina. Efektori koji pojačavaju proteinsku aktivnost nazivaju se alosterni aktivatori, dok se oni koji je snanjuju zovu alosterni inhibitori. Termin alosternost potiče od grčkog ἄλλος - allos = drugi + στερεὀς - stereos = čvrst), što je suglasno sa pojavom da se regulacijsko mjesto alosternog proteina fizički razlikuje od aktivnog mesta. Alosterna regulacija je primjer prirodne kontrolne petlje, kao što je, naprimjer, povratna sprega putem nizvodnih proizvoda.^[1][2]

1. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
2. ^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.