Antimon

Antimon,  51Sb
Antimon u periodnom sistemu
Hemijski element, Simbol, Atomski brojAntimon, Sb, 51
SerijaPolumetali
Grupa, Perioda, Blok15, 5, p
Izgledsrebreno sivi polumetal
CAS registarski broj7440-36-0
Zastupljenost6,5 · 10-5[1] %
Atomske osobine
Atomska masa121,760(1)[2][3] u
Atomski radijus (izračunat)145 (133) pm
Kovalentni radijus139 pm
Van der Waalsov radijus206[4] pm
Elektronska konfiguracija[Kr] 4d105s25p3
Broj elektrona u energetskom nivou2, 8, 18, 18, 5
1. energija ionizacije834 kJ/mol
2. energija ionizacije1594,9 kJ/mol
3. energija ionizacije2440 kJ/mol
4. energija ionizacije4260 kJ/mol
5. energija ionizacije5400 kJ/mol
Fizikalne osobine
Agregatno stanječvrsto
Mohsova skala tvrdoće3
Kristalna strukturatrigonalna
Gustoća6697 kg/m3
Magnetizamdijamagnetičan ( = −6,8 · 10−5)[5]
Tačka topljenja903,78 K (630,63 °C)
Tačka ključanja1908 K (1635[6] °C)
Molarni volumen18,19 · 10-6 m3/mol
Toplota isparavanja193[6] kJ/mol
Toplota topljenja19,7 kJ/mol
Pritisak pare2,49 · 10-9 Pa pri 6304 K
Brzina zvukam/s
Specifična toplota210 J/(kg · K)
Specifična električna provodljivost2,5 · 106 S/m
Toplotna provodljivost24 W/(m · K)
Hemijske osobine
Oksidacioni broj-3, 3, 5
Elektrodni potencijal0,150 V (Sb3+ + 3e- → Sb)
Elektronegativnost2,05 (Pauling-skala)
Izotopi
Izo RP t1/2 RA ER (MeV) PR
119Sb

sin

38,19 h ε 0,594 119Sn
120Sb

sin

5,76 d ε 2,681 120Sn
121Sb

57,36 %

Stabilan
122Sb

sin

2,7238 d β- 1,979 122Te
ε 1,620 122Sn
123Sb

42,64 %

Stabilan
124Sb

sin

60,20 d β- 2,905 124Te
125Sb

sin

2,7582 god β- 0,767 125Te
Sigurnosno obavještenje
Oznake upozorenja

Nadražujuće

Xi
Nadražujuće
Obavještenja o riziku i sigurnostiR: 36/37/38
S: 26-37
Ako je moguće i u upotrebi, koriste se osnovne SI jedinice.
Ako nije drugačije označeno, svi podaci dobijeni su mjerenjima u normalnim uvjetima.

Antimon je hemijski element sa simbolom Sb (od latinski: stibium, vjerovatno iz arapskog إثمد – ismid) i atomskim brojem 51. To je sjajni, sivi metaloid, koji se u prirodi većinom nalazi kao sulfidni mineral stibnit Sb2S3. Spojevi antimona bili su poznati još u antička vremena i bili su korišteni za kozmetiku. I metalni antimon je bio poznat, ali je sve do svog konačnog otkrića zabunom bio identificiran kao olovo. U elementarnom stanju prvi ga je izolirao i opisao Vannoccio Biringuccio 1540. godine.

Jedno vrijeme, Kina je bila najveći svjetski proizvođač antimona i njegovih spojeva, a većina proizvodnje dobijala se iz rudnika Xikuangshan u Hunanu. Industrijski metodi proizvodnje ovog elementa su žarenje te zatim karbotermalna redukcija ili direktna redukcija stibnita sa željezom.

Najznačajnije aplikacije metalnog antimona su za legiranje olovnih i kalajnih materijala te za olovno-antimonske ploče u olovnim akumulatorima. Legiranje olova i kalaja antimonom poboljšava osobine tih legura, a one se koriste za izradu kliznih ležaja, metaka i lemova. Spojevi antimona su važni aditivi za sredstva protiv požara koji u svom sastavu imaju hlor i brom. Jedna od brzorastućih aplikacija antimona je i mikroelektronika.

  1. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom harry
  2. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom CIAAW
  3. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom IUPAC
  4. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom manjera
  5. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom CRC
  6. ^ a b Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Zhang

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search