Berberi

Berberi البربر ,الأمازيغ Imaziɣen ⵉⵎⴰⵣⵉⵖⵏ, ⵎⵣⵗⵏ
Ukupna populacija
20–30 miliona[1][2][3] – 50 miliona[4]
Značajno stanovništvo u
Maroko	od ≈ 10 miliona[5] do ≈ 12 miliona[6][7][8]
Alžir	od 9 miliona[5] do ≈ 13 miliona[8][9]
Libija	~3,850,000[4]
Tunis	110,000[10] to ≈ 389,652[4]
Francuska	više od 2 miliona[11]
Mauritanija	2,883,000 (2,768,000[12] i 115,000[13])
Niger	1,620,000[14]
Mali	850,000[15]
Belgija	500,000 (uključujući potomke)[16]
Holandija	367,455 (uključujući potomke)
Burkina Faso	50,000[17]
Egipat	34,000[18] ili 1,826,580[4]
Kanada	37,060 (uključujući one sa mješanim potomstvom)[19]
SAD	1,327[20]
Jezik
Berberski jezici (Tamazight), tradicionalno se piše sa Tifinahskom abecedom, također se koristi i Berberska latinica; Arapski dijalekti (Magribski)
Vjera
Preovladava Sunitski Islam. Manjine pripadaju drugim Islamskim ograncima (Šiiti, Ibadije), Kršćanstvo (uglavnom Protestantizam),[21][22] Judaizam i tradicionalne religije
Vezane etničke grupe
druge Afroazijske grupe ljudi[23][24][25][26][27][28][29]

Berberi ili Amazihi (Berberski jezici: ⵉⵎⴰⵣⵉⵖⵏ, ⵎⵣⵗⵏ, romanizovano: Imaziɣen; jednina: Amaziɣ, ⴰⵎⴰⵣⵉⵖ ⵎⵣⵗ) su etničke grupe nekoliko nacija, uglavnom starosjedioci Sjeverne Afrike i nekih sjevernih dijelova Zapadne Afrike. Berberi čine stanovništvo Maroka, Alžira, Tunisa, Libije, Mauritanije, sjevernog Malija, sjevernog Nigera i malog dijela zapadnog Egipta.

Berberske nacije su raspoređene na području koje se proteže od Atlantskog okeana do oaze Siwa u Egiptu i od Sredozemnog mora do rijeke Niger u Zapadnoj Africi. Povijesno gledano, berberski su narodi govorili berberskim jezikom, što je grana afroazijske jezičke porodice. Berberi Alžira bili su neovisni od vanjske kontrole tokom razdoblja vladavine Osmanskog carstva u Sjevernoj Africi. Živjeli su pretežno u tri različite nacije: Kraljevini Ait Abbas, Kraljevini Kuku i kneževini Aït Jubar. Kraljevina Ait Abbas je berberska nacija sjeverne Afrike, koja kontroliše Kabylie i okolinu od šesnaestog do devetnaestog vijeka. U španskoj historiografiji nazivaju se "reino de Labes"; ponekad ih češće nazivaju njihova vladajuća porodica Mokrani, na Berberskom At Muqran, na arapskom jeziku أولاد مقران (Ouled Moqrane). Glavni grad mu je bio Kalâa Ait Abbas, neupadljiva citadela u planinskom lancu Biban.

U sjevernoj Africi živi oko 32 miliona Berbera koji i dalje govore berberskim jezikom. Broj etničkih Berbera (uključujući one koji ne govore berberski) daleko je veći od govornika berberskog jezika, jer je veliki dio Berbera tokom mnogih decenija ili vijekova izgubio svoj izvorni jezik i prešao na druge jezike.

Smatra se da je većina stanovništva Sjeverne Afrike zapadno od Egipta berberskog su porijekla, mada se zbog arabizacije i islamizacije neki etnički Berberi identificiraju kao arabizirani Berberi.

Većina Berbera koji danas govore berberskim žive u Maroku, Alžiru, Libiji, Tunisu, sjevernom Maliju i sjevernom Nigeru. Manje grupe Berbera nalaze se i u Mauritaniji, Burkini Faso i egipatskom gradu Siwa. Postoje velike berberske zajednice imigranata koje žive u Francuskoj, Španiji, Kanadi, Belgiji, Holandiji, Velikoj Britaniji, Italiji i drugim zemljama Evrope.

Potpuna većina Berbera su muslimani suniti. Ima i znatno veliki broj Berbera koji pripadaju šiitskom islamu, kršćanstvu i ateizmu.

1. ^ Native Peoples of the World: An Encyclopedia. Ed. Steven L. Danver, M. E. Sharpe/Mesa Verde Publishing, 2013, p. 23f.
2. ^ "Berber people". Pristupljeno 17. 8. 2016.
3. ^ "North Africa's Berbers get boost from Arab Spring". Fox News. 5. 5. 2012. Pristupljeno 8. 12. 2013.
4. ^ ^{a b c d} Tej K. Bhatia, William C. Ritchie (2006). The Handbook of Bilingualism. John Wiley & Sons. str. 860. ISBN 0631227350. Pristupljeno 16. 7. 2016.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
5. ^ ^{a b} name="Berber people"
6. ^ name="minorityrights.org"
7. ^ Peter Prengaman: Morocco's Berbers Battle to Keep From Losing Their Culture / Arab minority forces majority to abandon native language, Chronicle Foreign Service, March 16, 2001, on sfgate.com.
8. ^ ^{a b} name="axl.cefan.ulaval.ca"
9. ^ "Algeria reinstates term limit and recognises Berber language". BBC News.
10. ^ "Tunisia". The World Factbook.^{[trajno mrtav link]}
11. ^ Les langues de France : un patrimoine méconnu, une réalité vivante Arhivirano 29. 9. 2014. na Wayback Machine, originally published by CultureComm unication.gouv.fr.
12. ^ Scholastic Library Publishing (2005). Lands and Peoples: Africa. Grolier. str. 135. ISBN 0717280241. Pristupljeno 17. 8. 2016.; Moors 80% of population of 3,460,000
13. ^ Joshua Project. "Tuareg, Tamasheq in Mauritania".
14. ^ "Niger". The World Factbook. Arhivirano s originala, 24. 4. 2020. Pristupljeno 29. 8. 2019.
15. ^ "Mali". The World Factbook. Arhivirano s originala, 10. 11. 2015. Pristupljeno 29. 8. 2019.
16. ^ Truong, Nicolas (23. 3. 2016). "Au cœur des réseaux djihadistes européens, le passé douloureux du Rif marocain". Le Monde.fr (jezik: francuski). ISSN 1950-6244. Pristupljeno 16. 11. 2016.
17. ^ Joshua Project. "Tuareg, Tamasheq in Burkina Faso".
18. ^ Joshua Project. "Berber, Siwa in Egypt".
19. ^ Government of Canada, Statistics Canada (8. 2. 2017). "Census Profile, 2016 Census - Canada [Country] and Canada [Country]". www12.statcan.gc.ca.
20. ^ US Census Bureau. "The Arab Population: 2000" (PDF). Pristupljeno 5. 5. 2013.
21. ^ "Believers in Christ from a Muslim Background: A Global Census | Duane A Miller Botero - Academia.edu". academia.edu. Pristupljeno 27. 3. 2016.
22. ^ *(fr) Sadek Lekdja: Christianity in Kabylie, Radio France Internationale, 7 mai 2001 Arhivirano 18. 10. 2017. na Wayback Machine.
23. ^ Blench, Roger. Archaeology, Language, and the African Past. Rowman: Altamira, 2006 ISBN 9780759104662
24. ^ Diakonoff, Igor. The Earliest Semitic Society: Linguistic Data. Journal of Semitic Studies, Vol. 43 Iss. 2 (1998).
25. ^ Shirai, Noriyuki. The Archaeology of the First Farmer-Herders in Egypt: New Insights into the Fayum Epipalaeolithic and Neolithic. Leiden University Press, 2010. ISBN 9789087280796.
26. ^ Blench R (2006) Archaeology, Language, and the African Past, Rowman Altamira, ISBN 0-7591-0466-2, ISBN 978-0-7591-0466-2, books.google.be/books?id=esFy3Po57A8C
27. ^ Ehret C, Keita SOY, Newman P (2004) The Origins of Afroasiatic a response to Diamond and Bellwood (2003) in the Letters of SCIENCE 306, no. 5702, p. 1680 doi:10.1126/science.306.5702.1680c
28. ^ Bender ML (1997), Upside Down Afrasian, Afrikanistische Arbeitspapiere 50, pp. 19–34
29. ^ Militarev A (2005) Once more about glottochronology and comparative method: the Omotic-Afrasian case, Аспекты компаративистики – 1 (Aspects of comparative linguistics – 1). FS S. Starostin. Orientalia et Classica II (Moscow), p. 339-408. http://starling.rinet.ru/Texts/fleming.pdf Arhivirano 7. 12. 2020. na Wayback Machine