Cactaceae

Cactaceae (Porodica kaktusa)
Razni kaktusi
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Magnoliophyta
Razred	Magnoliopsida
Red	Caryophyllales
Porodica	Cactaceae Juss.
Cactoideae Maihuenioideae Opuntioideae Pereskioideae Sininimi: Opuntiaceae Desv. Leuchtenbergiaceae Salm-Dyck ex Pfeiff.

Cactaceae je porodica kaktusa, sukulentnih cvjetnica reda Caryophyllales. Poeijeklom su iz Sjeverne, Srednje i Južne (sa susjednim otocima). Uglavnom su bodljikave trajnice koje odlično podnose sušu, zahvaljujući sočnom i mesnatom sastavnom tkivu u kojem skladište vodu. Naziv sukulente veže se zaa svaku biljku sočnog tkiva stabljike i lišća, a često i korijena, koje zadržava vlagu i omogućuje biljci normalan razvoj u razdobljima sušnog vremena.^[1] Riječ "kaktus" dolazi, preko latinskog, od starogrčkog κάκτος - kaktos, koje je izvorno Theophrastus koristio za bodljastu biljku čiji identitet nije siguran.^[2]

Kaktusi se pojavljuju u širokom rasponu oblika i veličina. Većina kaktusa živi u staništima podložnim barem malo suši. Mnogi žive u ekstremno suhim sredinama, čak i kada se nalaze u Atacama pustinji, jednom od najsušnijih mesta na zemlji. Kaktusi pokazuju mnogo prilagodbi za skladištenje očuvanje vode. Gotovo svi su sukulente], što znači da imaju zadebljale, mesnate dijelove prilagođene za skladištenje vode. Za razliku od mnogih drugih sukulenata, stabljika je jedini dio većine kaktusa gdje se odvija ovaj vitalni proces. Većina vrsta izgubila je pravo lišće, zadržavajući samo bodlje, koji su veoma modificirani listovi. Osim što se brane protiv biljojeda, bodlje pomažu u sprečavanju gubitka vode, smanjujući protok zraka blizu kaktusa i pružajući malo hlada. U nedostatku lišća, uvećane stabljike obavljaju fotosintezu. Kaktusi su porijeklom iz Amerike, u rasponu od Patagonije na jugu, do dijelova zapadne Kanade na sjeveru - osim Rhipsalis baccifera , koji također raste I u Africi i Šri Lanci.

Kaktusne bodlje nastaju od specijaliziranih struktura zvanih areole, vrste visoko reducirane grane. Areole su prepoznatljiva karakteristika kaktusa. Kao i bodlje, areole potiču od cvjetova, a obično cjevasti i višeslojni. Mnogi kaktusi imaju kratkotrajno aktivno razdoblje i dugo su u stanju mirovanja, a sposobni su brzo reagirati na bilo kakvu kišu; pomaže im i opsežan, ali relativno plitki korijenski sistem koji brzo upija svaku vodu koja dospije na površinu tla. Stabljike kaktusa često su rebraste ili nabrazdane, što im omogućava da se brzo prošire i stežu za brzo upijanje vode nakon kiše, praćeno dugim sušnim periodima. Kao i druge sočne biljke, većina kaktusa koristi poseban mehanizam nazvan "metabolizam kiselina" (CAM) kao dio fotosinteze. Transpiracija, tokom koje ugljik-dioksid ulazi u biljku i voda ističe, ne odvija se tokom dana istovremeno sa fotosintezom, već se umjesto toga događa noću. Biljka skladišti ugljik-dioksid koji uzima kao jabučnu kiselinu, zadržavajući je dok se ne vrati dnevna svjetlost, a tek potom koristi u fotosintezi. Kako se transpiracija odvija tokom hladnijih, vlažnijih noćnih sati, gubitak vode se značajno smanjuje.

Mnogi manji kaktusi imaju stabljike u obliku globusa, kombinirajući najveći mogući volumen za skladištenje vode, s najmanjom mogućom površinom za gubitak vode od transpiracije. Najviši živi kaktus je primjerak Pachycereus pringlei. Najviši ikad izmjereni kaktus bio je bezvodni saguaro kaktus koji je otpuhan u oluji u julu 1986. godine;^[3] bio je visok 78 m}}. Slobodno stojeći kaktus je Pachycereus pringlei, sa maksimalnom zabiljženom visinom od 19,2 m, a najmanja je Blossfeldia liliputiana], samo oko 1 cm prečnika u zrelosti. Potpuno odrastao saguaro (Carnegiea gigantea) može apsorbirati onoliko 200 litara vode tokom kiše. Nekoliko vrsta se značajno razlikuju po izgledu od većine porodica. Barem površno biljke roda "Pereskia" nalikuju drugom drveću i grmlju, koje raste oko njih. Imaju trajno lišće, a kad su stariji, stabljika je pokrivena korom. Njihove areole identificiraju ih kao kaktuse, a uprkos svom izgledu, oni također imaju mnogo prilagodbi za očuvanje vode. Pereskia se smatra bliskom vrstama predaka iz kojih su evoluirali svi kaktusi. U tropskim regijama, drugi kaktusi rastu kao šumski penjači i epifite (biljke koje rastu na drveću). Njihova stabljika obično je spljoštena, gotovo lisnatog izgleda, s manje ili čak i bez bodlji, poput poznatih božićnih kaktusa ili kaktusa zahvalnosti (u rodu Schlumbergera])

Kaktusi imaju raznovrsnu upotrebu: mnoge se vrste koriste kao ukrasne biljke, druge se uzgajaju za stočnu hranu ili ljudsku hranu, a druge kao voće. Karmin je proizvod insekta koji živi na nekim kaktusima. Mnoge sukulente i u Starom i Novom svijetu – poput nekih Euphorbiaceae (euforbija) – imaju upečatljivu sličnost kaktusima i mogu pogrešno biti u uobičajenoj upotrebi naziva "kaktus".

Kultivirani kaktusi u singapurskom Singapore Botanic Gardensu

Mnoge vrste kaktusa imaju duge, oštre bodlje kao ova Opuntia.

1. ^ Christenhusz, M. J. M.; Byng, J. W. (2016). "The number of known plants species in the world and its annual increase". Phytotaxa. 261 (3): 201–217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1. Arhivirano s originala, 29. 7. 2016. Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
2. ^ Johnson, A.T.; Smith, H.A.; Stockdale, A.P. (2019), Plant Names Simplified : Their Pronunciation Derivation & Meaning, Sheffield, Yorkshire: 5M Publishing, ISBN 9781910455067 Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć),p. 26
3. ^ "Windstorm Fells 78-Foot Cactus--Tallest in World". Arhivirano s originala, 29. 10. 2015. Pristupljeno 4. 8. 2015.