Ciceron

Marko Tulije Ciceron (latinski: Marcus Tullius Cicero; 3. januar 106. p. n. e. – 7. decembar 43. p. n. e.) bio je antički rimski filozof, državnik, pravnik i politički teoretičar i najznačajniji rimski govornik.^[1][2]

Ciceron se smatra za jednog od najsvestranijih umova antičkog Rima. Upoznao je Rimljane sa najvažnijim grčkim filozofskim učenjima, stvorio je latinski filozofski rječnik (u koji je uložio poseban napor kako bi pronašao odgovarajuće izraze u latinskom jeziku za sve specifične termine iz grčkog filozofskog vokabulara^[3]) i istakao se kao lingvista, prevodilac i filozof. Bio je i uspješan pravnik a naročito je bila impresivna njegova govornička vještina. Ipak, Ciceron je vjerovatno smatrao da mu je politička karijera bila najvažnije postignuće. U savremeno doba, Ciceron je prvenstveno cijenjen zbog svog humanizma te radova sa filozofskim i političkim temama. Razmijenio je i obimnu korespondenciju, posebno pisma (Epistulae, sačuvano ih je oko 900) koja je upućivao svojoj porodici i prijateljima, naročito prijatelju Atikusu (Titus Pomponius Atticus).^[4] Ova korespondecija, odnosno, Ciceronova vještina rafiniranog pisanja pisama, kasnije će imati veliki uticaj i široku primjenu u Evropi. Kornelije Nepos (Cornelius Nepos)^[5] navodi da su Ciceronova pisma sadržavala izuzetno bogatstvo detalja o sklonostima vodećih ljudi, manama generala i revolucijama u vlasti da njihovom čitaocu nije bilo potrebno izučavanje historije kako bi se upoznali s datim vremenima^[6].

Dakle, Ciceron je, bez sumnje, bio jedna od najvažnijih ličnosti iz cijelog perioda antičkog Rima. Osim spomenutih radova i vještina, zaslužan je i za neprocjenjivo vrijedan opis rimskog društva iz burnih vremena posljednjih dana Rimske Republike te je bio i toliko važan uzor svim autorima iz I stoljeća p. n. e. da ga se može smatrati prototipom klasične latinske literature.

Ciceron je dugo godina imao važnu ulogu u politici; nakon što je spasio Republiku od podrivanja Lucija Sergija Katilina (Lucius Sergius Catilina)^[7] prozvan je pater patriae (otac domovine, patrije) a za vrijeme rimskih građanskih ratova do kraja je branio Republiku koja je tada bila na izdahu i neumitno se transformirala u principat (principatus) pod Avgustom (Gaius Julius Caesar Octavianus, Cezar Augustus).

1. ^ Elizabeth Rawson: Cicero, a portrait (1975) str. 303
2. ^ Haskell, H.J.: This was Cicero (1964) str. 300-301
3. ^ Plutarh, Ciceron, 40,2
4. ^ Bankar, izdavač i patron, rođen 110. a umro 32. godine p. n. e."Titus Pomponius Atticus". Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 11. 5. 2016. "Commentary on Selected Letters of Cicero". Perseus Digital Library. Pristupljeno 11. 5. 2016.
5. ^ Rimski historičar, Atikusov biograf. "Cornelius Nepos". Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 11. 5. 2016.
6. ^ Cornelius Nepos, Atticus 16, preveo John Selby Watson.
7. ^ Rimski političar, najpoznatiji po pokušaju svrgavanja Rimske Republike. "Catiline Roman politician". Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 11. 5. 2016.