El-Gazali

El-Gazali
Rođenje	Muḥammed ibn Muḥammed aṭ-Ṭūsī el-Ġaz(z)ālī (1057-07-05) 5. juli 1057. Tus, Seldžučko Carstvo
Smrt	19. decembar 1111(1111-12-19) (54 godine) Tus, Seldžučko Carstvo
Zanimanje	Teolog, filozof i mistik
Značajna djela	Oživljavanje religijske nauke, Ciljevi filozofa, Nekoherentnost filozofa, Alhemija sreće,

Ebu Hāmid Muhammad ibn Muhammad el-Gazālī (5. juli 1057-19 decembar 1111) (arapski: أَبُو حَامِدٍ مُحَمَّدُ بْنُ مُحَمَّدٍ ٱلطُّوسِيُّ ٱلْغَزَّالِيُّ),^[1] poznat i kao Algazel^[2] u srednjevjekovnoj Evropi. Rodio se u Tusu, perzijskoj proviniciji (današnji Iran) Bio je sunitski polimatičar.^{[3][4][5][6][7]} Jedan je od najistaknutijih i najuticajnijih pravnika, pravnih teoretičara, muftija, filozofa, teologa, logičara i mistika u islamskoj historiji.^{[8][9][10][11]}

Smatra se mudžadidom iz 11. stoljeća,^[12][13] obnoviteljem vjere koji se, prema proročkom hadisu, pojavljuje jednom u 100 godina da bi obnovio vjeru muslimanske zajednice.^[14][15][16] El-Gazalijeva djela su bila toliko cijenjena od strane njegovih savremenika da mu je dodijeljena počasna titula "Dokaz islama" (Ḥujjat al-Islām).^[17] El-Gazali je bio istaknuti mudžtehid u šafijskoj školi prava.^[18]

Veliki dio El-Ghazalijevog rada proizašao je iz njegovih duhovnih kriza nakon njegovog imenovanja za šefa Univerziteta Nizzamiyya u Bagdadu – što je bila najprestižnija akademska pozicija u muslimanskom svijetu u to vrijeme.^[19][20] To je dovelo do njegovog konačnog nestanka iz muslimanskog svijeta na više od 10 godina, shvativši da je izabrao put statusa i ega umjesto Boga.^[21][22] U tom periodu napisana su mnoga njegova najveća djela.^[21] Vjerovao je da je islamska duhovna tradicija zamrla i da su duhovne nauke koje je podučavala prva generacija muslimana zaboravljene.^[23] Ovo vjerovanje ga je navelo da napiše svoj magnum opus pod naslovom Iḥyā’ ‘ulūm ad-dīn ("Oživljavanje religijske naukw").^[24] Među njegovim drugim djelima, Tahāfut al-Falāsifa ("Nekoherentnost filozofa") je orijentir u historiji filozofije, jer unapređuje kritiku aristotelovske nauke razvijene kasnije u Evropi u 14. vijeku.^[11]

1. ^ "Ghazali". Collins English Dictionary. HarperCollins. Pristupljeno 29. 6. 2019.
2. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 23. 2. 2015. Pristupljeno 9. 5. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
3. ^ Böwering, Gerhard. "ḠAZĀLĪ". Encyclopædia Iranica. Pristupljeno 17. 12. 2012.
4. ^ The Spirit of Creativity: Basic Mechanisms of Creative Achievements "Persian polymath Al-Ghazali published several treatises...."
5. ^ http://www.ibe.unesco.org/sites/default/files/ghazalie.pdf Arhivirano 31. 5. 2022. na Wayback Machine « Al-Ghazali was born in A.D. 1058 (A.H. 450) in or near the city of Tus in Khurasan to a Persian family of modest means... »
6. ^ The Ethics of Suicide: Historical Sources "A native of Khorassan, of Persian origin, the Muslim theologian, sufi mystic, and philosopher Abu Hamid Muhammad al-Ghazali is one of the great figures of Islamic religious thought...."
7. ^ Bloch, Ernst (2019). Avicenna and the Aristotelian Left. New York: Columbia University Press. str. 77. ISBN 9780231175357. Abu Hamid Muhammad ibn Muhammad al-Ghazali (ca.1058-1111) was a Persian antirationalist philosopher and theologian.
8. ^ Banuazizi, Ali; Weiner, Myron (mart 1994). The Politics of Social Transformation in Afghanistan, Iran, and Pakistan. Syracuse University Press. str. 108. ISBN 9780815626091.
9. ^ "Ghazali, al-". The Columbia Encyclopedia. Pristupljeno 17. 12. 2012.
10. ^ Adamec, Ludwig W. (2009). Historical Dictionary of Islam. Scarecrow Press. str. 109. ISBN 978-0810861619.
11. ^ ^{a b} Griffel, Frank (2016). "Al-Ghazali". u Zalta, Edward N. (ured.). The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Winter 2016 izd.). Metaphysics Research Lab, Stanford University.
12. ^ William Montgomery Watt, Al-Ghazali: The Muslim Intellectual, p. 180. Edinburgh: Edinburgh University Press, 1963.
13. ^ Rosmizi, Mohd; Yucel, Salih (2016). "The Mujaddid of his age: Al-Ghazali and his inner spiritual journey". UMRAN - International Journal of Islamic and Civilizational Studies (jezik: English). 3 (2): 1–12. doi:10.11113/umran2016.3n2.56. ISSN 2289-8204.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
14. ^ Smith, Jane I. (19. 11. 2009). Islam in America. Columbia University Press. str. 36. ISBN 978-0231519991.
15. ^ Dhahabi, Siyar, 4.566
16. ^ Oxtoby, Willard Gurdon (1996). Oxford University Press. str. 421. Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
17. ^ Janin, Hunt (2005). The Pursuit of Learning in the Islamic World. McFarland. str. 83. ISBN 0786419547.
18. ^ Al Beirawi, Abu Ismael (12. 4. 2016). Essays on Ijtihad in the 21st Century. CreateSpace. str. 35. ISBN 9781539995036.
19. ^ Joseph E. B. Lumbard, Islam, Fundamentalism, and the Betrayal of Tradition: Essays by Western Muslim Scholars p90. ISBN 0941532607
20. ^ George Makdisi, The Rise of Colleges, p27
21. ^ ^{a b} Nasr, Seyyed Hossein (2014). "Happiness and the Attainment of Happiness: An Islamic Perspective". Journal of Law and Religion. 29 (1): 76–91 [80]. doi:10.1017/jlr.2013.18. JSTOR 24739088.
22. ^ "Al-Ghazali's Turning Point: On the Writings on his Personal Crisis". www.ghazali.org. Pristupljeno 30. 7. 2023.
23. ^ Böwering, Gerhard; Crone, Patricia; Mirza, Mahan; Kadi, Wadad; Zaman, Muhammad Qasim; Stewart, Devin J. (2013). The Princeton Encyclopedia of Islamic Political Thought (jezik: engleski). Princeton University Press. str. 191. ISBN 978-0691134840 – preko Google Books.
24. ^ Sonn, Tamara (10. 10. 1996). Interpreting Islam: Bandali Jawzi's Islamic Intellectual History (jezik: engleski). Oxford University Press. str. 30. ISBN 9780195356564. Ghazali Revival ihya.