Mezopotamska mitologija

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo. Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka.  (23-02-2012)

Mezopotamska mitologija se odnosi na mitove i religiozne tekstove nastali na prostoru koje je nekada obuvatala Mezopotamija kao i sa susjednih područa tj. današnje Zapadne Azije. Religija Mezopotamaca javlja se kod Sumeraca i razvijaju je kako Sumerci tako i drugi narodi koji su živjeli na području tadašnje Mezopotamije. Kao takva održala se i u periodu poslije Mezopotamije i u velikoj mjeri uticala na antičke ali i moderne religije. "Ljudi crnih glava", kako su Sumerci sami sebe nazivali, oko 5000 godine p. n. e. naselili su područje između rijeka Tigris i Eufrat tj. na području koje se nazivalo Mezopotamija. Smatra se da su došli u Mezopotamiju iz sjeverozapadne Indije. Oni su prvi civilizovan narod koji je iza sebe ostavio pisane spomenike.

Mezopotamci vjeruju u antropomorfna božanstva. Imaju ozakonjen kult, hijerarhiju svećenika i druge kultne službenike. Tome prethode primitivni oblici religije i kulta s fetišizmom, totemizmom, animizmom, magijom i sličnim elementima. Obožavaju nebeska tijela kao što su Sunce ili mjesec itd. Obožavaju zemlju, vodu, javlja se kult mrtvih i vjerovanje u demone. Vladarima daju nadnaravne sposobnosti. Imaju božanstva prvog i drugog reda. Vjerovali su da su bogovi ljudskog izgleda i da svaki od njih utiče na njihove živote na neki način. Smatrali su da su ljudi prvenstveno i stvoreni da bi služili bogovima. I dalje, Sumerci su vjerovali da od bogova zavisi blagostanje, bezbjednost, zdravlje i napredak ljudi. Zbog toga se svim bogovima ugađalo tako što su im se klanjali, zidali hramove (zigurate) i sl. Svaki Sumerski grad sadržao je bar jedan hram nekog ličnog boga – zaštitnika kojemu je u gradu bio izgrađen stepenasti hram u obliku kule sa svetištem na vrhu - zigurat. Oni koji su upravljali gradovima posvećivali su se onom bogu za kojeg je hram napravljem i pokusali da mu ugode. Sumerski zigurati su preteče Egipatskih piramida. Za razliku od piramida zigurati su služili kao hramovi, dok su piramide grobnice.

Prema naučnoj rekonstrukciji mita, sumerski svećenici smatrali su da su iz prvobitnog mora, čiji je gospodar bila božica Namu, nastali Nebo i Zemlja u obliku velike planine. Namu je stvorila boga Ana, gospodara Neba, i Ki, gospodaricu Zemlje. Njihov je sin bio Enlil, bog zraka koji je razdvojio Nebo od Zemlje. Zemlja je bila zamišljena kao ploča koja pliva na vodi, a Nebo kao čvrsti svod. Kako je sve bilo u potpunom mraku, Enlil je stvorio mjesec, zvijezde i sunce, te boga Nanu, koji je stvorio Utua, boga sunca. Enlil i njegova majka Ki stvorili su uz pomoć Enkija, boga slatke vode, biljni i životinjski svijet na zemlji. Čovjek je bio smatran djelom više božanstava. Trijadu vrhovnih bogova činili su bogovi Anu (nebo) – Enlil (zemlja) – Ea (voda).

Mezopotamski mitovi i legende su bile važan činitelj mezopotamske religije i bili su zapisani sumeranskim klinastim pismom. Jedno od najstarijih sačuvanih književnih djela na svijetu je "Ep o Gilgamešu".