Mozak

Mozak
Mozak čimpanze
Detalji
Latinski	Encephalon
Identifikatori
TA	A14.1.03.001
Anatomska terminologija

Mozak je organ koji služi kao centar nervnog sistema kod svih kičmenjaka i većine beskičmenjaka. Samo nekoliko beskičmenjaka, kao što su spužve, meduza i odrasli plaštaši i morski ježevi i zvijezde nemaju mozak. Umjesto toga imaju difuzne ili lokalizirane nervne mreže.^{[1][2][3][4][5]} Smješten je u glavi, obično blizu primarnih organa osjetila kao što su vid, sluh, balansiranje ravnoteže, okus i miris. To je najsloženiji organ u tijelu kičmenjaka. Procjenjuje se da ljudska moždana kora sadrži 14-16 milijardi neurona, a da je svaki neuron povezan sinapsama sa nekoliko hiljada drugih neurona. Ovi neuroni međusobno komuniciraju pomoću dugačkih protoplazmatskih vlakana pod nazivom aksoni, koji prenose struje signalnih impulsa pod nazivom akcijski potencijal do udaljenih dijelova mozga ili ostalih dijelova tijela koji ciljaju specifične receptorske ćelije.

Fiziološki, mozak obavlja centraliziranu kontrolu nad drugim organima tijela i sopstvenim aktivnostima. On djeluje na ostatak tijela stvarajući obrasce mišićne aktivnosti čime potiče izlučivanje hemikalijskih supstanci pod nazivom hormoni. Ova centralizirana kontrola omogućava brze i koordinirane reakcije na promjene u biofizičkom okruženju. Neke osnovne vrste reakcije, kao što su refleksi, mogu se odvijati posredovanjem kičmene moždine ili perifernih ganglija, ali sofisticirana svrsishodna kontrola ponašanja zasnovana na kompleksnom senzornom ulazu zahtijeva integriranje informacija u centralizirani mozak.^[6][7]

Operacije pojedinih ćelija mozga sada se razumiju dovoljno detaljno, ali način na koji oni surađuju u milionskim grupama tek treba da bude riješen. Savremeni modeli neuronauke mozak tretiraju kao biološki kompjuter, koji se jako razlikuje od ekektronskog, ali je sličan po u smislu sticanja informacije iz okolnog svijeta: prima ih i čuva, obrađuje na različite načine i analogan je centralnoj jedinici za obradu (CPU) u računaru. Mozak kao najvažniji dio nervnog sistema zaštićen je u lobanjskoj čahuri i obavijen sopstvenim opnama. Prosječna zapremina ljudskog mozga se kreće oko 1400 cm³. Pokazalo se, međutim, da zapremina mozga nije srazmjerni pokazatelj inteligencije neke osobe, jer su zabilježene osobe koje normalno funkcioniraju i sa volumenom u rasponu 700–2000 cm³.

1. ^ Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC^{[mrtav link]}.
2. ^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4,
3. ^ http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.
4. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
5. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
6. ^ Pelvig, DP; Pakkenberg, H; Stark, AK; Pakkenberg, B (2008). "Neocortical glial cell numbers in human brains". Neurobiology of Aging. 29 (11): 1754–1762. doi:10.1016/j.neurobiolaging.2007.04.013. PMID 17544173.
7. ^ Yuste, Rafael; Church, George M. (mart 2014). "The new century of the brain" (PDF). Scientific American. 310 (3): 38–45. Bibcode:2014SciAm.310c..38Y. doi:10.1038/scientificamerican0314-38. PMID 24660326. Arhivirano s originala (PDF), 14. 7. 2014. Pristupljeno 9. 2. 2016.