Organizacija zemalja izvoznica nafte | ||||
---|---|---|---|---|
|
||||
![]() Članice OPEC-a i OPEC+
|
||||
Glavno sjedište | Beč, Austrija |
|||
Službeni jezik | Engleski jezik | |||
Broj zemalja članica | 12 OPEC članica 10 OPEC+ članica 6 zemalja posmatrača |
|||
Lideri | ||||
• Generalni sekretar |
Haitham el-Ghais | |||
Zakonodavstvo | ||||
Datum osnivanja | September 1960 | |||
Veb-sajt | opec.org |
Organizacija zemalja izvoznica nafte (engleski Organization of the Petroleum Exporting Countries (OPEC)) je kartel koji omogućava saradnju vodećih zemalja koje proizvode naftu i ovise o nafti kako bi zajednički uticale na globalno tržište nafte i maksimizirale profit. Osnovana je 14. septembra 1960. u Bagdadu od strane prvih pet članica koje su Iran, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venecuela. Organizacija, koja se trenutno sastoji od 12 zemalja članica, čini oko 30% svjetske proizvodnje nafte.[1] Izvještaj iz 2022. dalje navodi da su zemlje članice OPEC-a odgovorne za otprilike 38% toga.[2] Osim toga, procjenjuje se da se 79,5% svjetskih dokazanih rezervi nafte nalazi u zemljama OPEC-a, a samo na Bliskom istoku otpada 67,2% ukupnih rezervi OPEC-a.[3][4]
Glavni cilj Organizacije prema njenom Statutu jest koordinacija i ujednačenje naftne politike zemalja članica i ustanovljavanje najboljih načina da se očuvaju njihovi interesi, pojedinačni i kolektivni; smišljanje načina i sredstava za stabilizaciju cijena na međunarodnim naftnim tržištima s ciljem uklanjanja štetnih i nepotrebnih fluktuacija cijena; stalnu brigu o interesima zemalja proizvođača i nužnost osiguranja stalnog prihoda zemalja proizvođača, te efikasno, ekonomično i stalno snabdijevanje naftom zemalja potrošača, te pravični povrat uloženog kapitala onima koji ulažu u naftnu industriju.[5]
U nizu koraka 1960-ih i 1970-ih, OPEC je restrukturirao globalni sistem proizvodnje nafte u korist država koje proizvode naftu i udaljio se od oligopola dominantnih anglo-američkih naftnih kompanija ("Sedam sestara").[6] Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ograničenja u proizvodnji nafte dovela su do dramatičnog rasta cijena nafte s dugotrajnim i dalekosežnim posljedicama po globalnu ekonomiju. Od 1980-ih, OPEC je imao ograničen uticaj na svjetsku opskrbu naftom i stabilnost cijena nafte, budući da članice često varaju u svojim obavezama jedna prema drugoj, a kako obaveze članica odražavaju ono što bi radile čak i u odsustvu OPEC-a.[7] Međutim, od 2020, zemlje OPEC-a, zajedno s učesnicima koji nisu iz OPEC-a, pomagale su u stabilizaciji tržišta nafte nakon što je pandemija COVID-a 19 rezultirala kolapsom potražnje za naftom. Ovo je omogućilo naftnim tržištima da ostanu stabilna u odnosu na druga tržišta energije koja su doživjela neviđenu volatilnost.[8]
Od godine 1965. sjedište joj se nalazi u Beču.
Formiranje OPEC-a označilo je prekretnicu ka nacionalnom suverenitetu nad prirodnim resursima. Odluke OPEC-a su igrale istaknutu ulogu na globalnom tržištu nafte iu međunarodnim odnosima. Ekonomisti su OPEC okarakterizirali kao školski primjer kartela[9] (grupe čiji članovi sarađuju na smanjenju tržišne konkurencije), ali one čije konsultacije mogu biti zaštićene doktrinom državnog imuniteta prema međunarodnom pravu.[10]
Trenutne članice OPEC-a su Alžir, Ekvatorska Gvineja, Gabon, Iran, Irak, Kuvajt, Libija, Nigerija, Republika Kongo, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venecuela. U međuvremenu, Angola, Ekvador, Indonezija i Katar su bivše članice OPEC-a.[11] Veća grupa pod nazivom OPEC+, koja se sastoji od članica OPEC-a i drugih zemalja proizvođača nafte, formirana je krajem 2016. kako bi ostvarila veću kontrolu na globalnom tržištu sirove nafte.[12] Kanada, Egipat, Norveška i Oman su države posmatrači.
OPEC, najozloglašeniji od modernih kartela, efikasno je funkcionisao samo trinaest godina.
[...] na pitanje da li su aktivnosti OPEC-a, aktivnosti njegovih država članica i preduzeća u državnom vlasništvu zaštićene principom državnog imuniteta, treba odgovoriti u skladu s preduvjetima koje postavlja Konvencija UN-a kao izraz zajedničkih principa međunarodnog prava . [...] ključno pitanje [...] u smislu međunarodnog prava je: 'Da li se OPEC bavi komercijalnim aktivnostima ili ne?'
Dogovor predstavlja najnoviji uspješan politički napor superkartela od 24 članice, neformalno nazvanog 'Bečka grupa' ili 'OPEC+', da stavi svoj palac na ljestvicu globalnih naftnih tržišta. I to je zaista ogroman palac. [...] 14 članica OPEC-a kontrolišu 35% globalnih zaliha nafte i 82% dokazanih rezervi. Uz dodatak 10 zemalja koje nisu članice OPEC-a, među kojima su Rusija, Meksiko i Kazahstan, ti udjeli se povećavaju na 55%, odnosno 90%. Ovo daje OPEC+ nivo uticaja na svjetsku ekonomiju kakav do sada nije viđen.
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search