Omer ibnul-Hattab


Omer ibnul-Hattab
عمر بن الخطاب
Rođenje584.
Smrt3. 11. 644.
Uzrok smrtiUbistvo
Mjesto počivanjaPoslanikova džamija, Medina, Saudijska Arabija
EtnicitetArap
DržavljanstvoArabija
ZanimanjeAshab, pravedni halifa
Godine aktivnosti634–644. kao drugi od pravednih halifa
Značajna djela
Uvođenje islamskog kalendara
Unapređenje organizacija islamske države
ReligijaIslam
RoditeljiEl-Hattab
Hantama bint Hašim

Omer ibnul-Hattab (arapski: عُمَرْ بِنْ ٱلْخَطَّابْ) je jedan od ashaba i drugi po redoslijedu od četvorice pravednih halifa, izabran preporukom svog prethodnika Ebu-Bekra. Bio je jedan od najprominentnijih i najutjecajnijih muslimanskih vladara u historiji a tokom perioda od 634. do 644. obnašao je funkciju halife. Jedan je od desetorice poslanikovih ashaba kojima je još za života obećan džennet.

Kao drugi halifa Pravednog halifata 23. augusta 634. Omer je bio stariji pratilac i punac islamskog poslanika Muhammeda. Bio je i stručan muslimanski pravnik poznat po svojoj pobožnoj i pravednoj prirodi, koja mu je donijela epitet Al-Fārūq ("onaj koji razlikuje (između ispravnog i pogrešnog)"). Omer je prvi kome je dodijeljena titula Emir ul-Mu'minin.

Omer se u početku suprotstavljao Muhammedu, njegovom dalekom kurejšitskom rođaku i kasnijem zetu. Nakon prelaska na islam 616, postao je prvi musliman koji se otvoreno molio u Kabi. Omer je učestvovao u gotovo svim bitkama i pohodima pod Muhamedom, koji mu je dao titulu al-Fārūq za njegove presude. Nakon Muhamedove smrti u junu 632, Omer se zakleo na vjernost Ebu-Bekru (r. 632–634) kao prvom halifi i služio je kao njegov najbliži savjetnik do augusta 634, kada je umirući Ebu-Bekr imenovao Omera za svog nasljednika.

Pod Omerom, halifat se širio brzinom bez presedana, vladajući Sasanidskim Carstvom i više od dvije trećine Bizantijskog Carstva.[1] Njegovi napadi na Sasanidsko Carstvo rezultirali su osvajanjem Perzije za manje od dvije godine (642-644). Prema jevrejskoj tradiciji, Omer je ukinuo kršćansku zabranu Jevreja i dopustio im ulazak u Jerusalem i bogosluženje.[2] Omera je ubio perzijski rob Abu Lu'lu'a Firuz 644.

Historičari općenito smatraju da je Omer jedan od najmoćnijih i najutjecajnijih muslimanskih halifa u historiji.[3] On je cijenjen u sunitskoj islamskoj tradiciji kao veliki pravedni vladar i uzor islamskih vrlina,[4] a neki hadisi ga identificiraju kao drugog najvećeg ashaba nakon Ebu-Bekra.[5][6] Na njega se gleda negativno u tradiciji dvanaestorice šiita.[7]

  1. ^ Hourani (1991), str. 23.
  2. ^ Dubnow, Simon (1968). History of the Jews: From the Roman Empire to the Early Medieval Period. 2. Cornwall Books. str. 326. ISBN 978-0-8453-6659-2.
  3. ^ Ahmed, Nazeer, Islam in Global History: From the Death of Prophet Muhammad to the First World War, American Institute of Islamic History and Cul, 2001, str. 34. ISBN 0-7388-5963-X.
  4. ^ Bonner, M.; Levi Della Vida, G. "Umar (I) b. al-K̲h̲aṭṭāb". u P. Bearman; Th. Bianquis; C.E. Bosworth; E. van Donzel; W.P. Heinrichs (ured.). Encyclopaedia of Islam. 10 (Second izd.). Brill. str. 820.
  5. ^ "Hadith – Book of Companions of the Prophet – Sahih al-Bukhari – Sayings and Teachings of Prophet Muhammad (صلى الله عليه و سلم)". Sunnah.com.
  6. ^ "Hadith – Book of Companions of the Prophet – Sahih al-Bukhari – Sayings and Teachings of Prophet Muhammad (صلى الله عليه و سلم)". Sunnah.com.
  7. ^ Bonner, M.; Levi Della Vida, G. "Umar (I) b. al-K̲h̲aṭṭāb". u P. Bearman; Th. Bianquis; C.E. Bosworth; E. van Donzel; W.P. Heinrichs (ured.). Encyclopaedia of Islam. 10 (Second izd.). Brill. str. 820. Shi'i tradition has never concealed its antipathy to Umar for having thwarted the claims of Ali and the House of the Prophet.

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search