Pseudonauka

Pseudonauka je cijeli skup znanja i metoda koje tvrde da su zasnovane na činjeničnim saznanjima i nauci, ili bilo koji skup znanja koja su na višoj razini, ali koja nisu u suglasnosti sa naučnom metodom.

Pseudonauka ne cijeni debate i kritike i rijetko pokazuje intelektualnu čvrstinu i istinski progres. Objašnjenja pseudonauke obično protivriječe dobro zasnovanom naučnom znanju i njeni sopstveni nalazi rijetko, ako ikada, izdržavaju kritičko preispitivanje od strane kompetentnih kritičara.

Najčešće se radi o slabom poznavanju prave prirode pojava (“argument iz neznanja") i o popunjavanju praznina za koje savremena nauka još nije uspjela da nađe valjane odgovore (“Bog je u pukotinama") što sve najbolje sažima parafraza Paulijeve misli - pseudonauka je dijelatnost koja “nije čak ni pogrešna”.

Pseudo-nauka je metoda za opravdavanje, odbranu i očuvanje grešaka. Nauka i pseudonauka imaju sasvim suprotan pristup u posmatranju prirode. Pseudonauka se ponekad zove i patološka nauka, mada bi, kada bi trebalo, među njima mogla da se povuče jasna granica.

Termin pseudonauka uveden je najverovatnije 1843.^[1] kao kombinacija grčke riječi pseudo (lažni) i nauka (znanje). Naziv ima negativnu konotaciju i zbog toga ga oni na koje se to odnosi odbacuju.^[2]

1. ^ Magendie, F. (1843). An Elementary Treatise on Human Physiology. 5th Ed. Tr. John Revere. New York: Harper, p. 150. Magendie refers to phrenology as "a pseudo-science of the present day" (note the hyphen).
2. ^ Still, A. & Dryden, W., "The Social Psychology of "Pseudoscience": A Brief History", Journal for the Theory of Social Behaviour, Vol.34, No.3, (September 2004), pp.265-290.