Semitski je jezički izraz koji se odnosi na potpodjelu uglavnom bliskoistočnih afro-azijskih jezika, tj. semitski jezici, te na kulturu i etničku pripadnost govornih naroda ovih jezika. Iako ima puno rasprave oko domena rasne upotrebe ovog izraza u okviru genetike i historije populacije, kao jezički termin opisuje familiju jezika koja uključuje antičke i moderne verzije jezika amharskog, arapskog, aramejsog, akadskog, hebrejskog, malteškog, sirijskog, tigrigejskog, itd.
Semitski narod ili Semiti je zastarjeli izraz za etničku, kulturnu ili rasnu grupu[1] [2][3][4] povezanu s ljudima Bliskog istoka, uključujući Arape, Židove, Akađane i Feničane. Terminologija se danas uglavnom ne koristi izvan grupiranja "semitskih jezika" u lingvistici.[5] [5] [6] Prvi put korišteni 1770-ih od strane članova Göttingenske škole historije, ova biblijska terminologija za rasu izvedena je iz Šema (hebrejski: שֵׁם ), jedan od tri Noina sina u Knjizi Postanka,[7] zajedno sa paralelnim terminima Hamiti i Jafeti.
...there is no Semitic ethnicity, only Semitic languages
Zbrka između rase i jezika seže u daleku prošlost, a pogoršana je brzim promjenama sadržaja riječi "rasa" u evropskoj, a kasnije i u američkoj upotrebi. Ozbiljni naučnici su isticali – više puta i bez efekta – da je „semitski“ lingvistička i kulturna klasifikacija, koja označava određene jezike i u nekim kontekstima književnosti i civilizacije izražene na tim jezicima. Kao neka vrsta stenograma, ponekad se zadržavalo da se naznače govornici tih jezika. Nekada je tako mogla imati konotaciju rase, kada se sama ta riječ koristila za označavanje nacionalnih i kulturnih entiteta. To nema nikakve veze s rasom u antropološkom smislu koji je sada uobičajena upotreba. Pogled na današnje govornike arapskog, od Kartuma do Alepa i od Mauritanije do Mosula, ili čak na one koji govore hebrejski u modernoj državi Izrael, biće dovoljan da pokaže ogromnu raznolikost rasnih tipova.
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search