Sluh

Sluh je jedno od pet čula kičmenjaka, uključujući i ljude. Kod njih Slušni sistem prikuplja mehaničke vibracije, koje uzrokuju zvučne talase. Zvuk čujemo, jer živci u ušima pretvaraju vibracije u signale, koji idu u mozak.^[1] Slušni sistem se sastoji od uha, slušnog živca i dijelova središnjeg živčanog sistema koji su uključeni u osjet sluha. Nemogućnost slušnih organa, da primaju podražaje naziva se gluhoća.

Čulo sluha je veoma osjetljiv receptor spoljnjih draži, koji ima visoko razvijenu sposobnost da mehaničku energiju zvučnih talasa pretvara u biolektrične im­pulse i upućuje ih odgovarajućim moždanim centrima. Mehanoreceptori ovog čula su smješteni u tzv. Kortijevom organu unutrašnjeg uha – glavnom funkcijskom dijelu puža. Do njega zvuk dopire preko vanjskog i srednjeg uha. Zvučni valovi izazivaju treperenje bubne opne, koje se prenosi na slušne koščice:

• čekić,
• nakovanj i
• uzengija.

Budući da su međusobno povezane li­gamentima, one imaju stalan položaj, ali i naročito značajnu sposobnost da djeluju kao svojevrsna opruga, koja jačinu primljenih treperenja povećava za više od 20 puta. Sa uzengije ove vi­bracije (preko "ovalnog okna") dospi­jevaju do puža.

Puž je2,5 puta spiralno savijena cijev, čija je unutrasnjost, baznom membranom, uzdužno podijelje­ na na dvije šupljine. Ispunjena je slušnom tečnošću, kroz koju se zvučni tre­ptaji prenose na baznu membranu, a sa nje na čulne ćelije Kortijevog organa. Bazna membrana je uža na osnovi nego pri vrhu puža, što omogućava da se visoki tonovi čuju na početku, a duboki – na kraju puževe cijevi. Time se ostvaruje prostorna analiza zvuka po visini. Mehanoreceptori Kortijevog or­gana obuhvataju tri spoljna i jedan unu­trašnji red trepljastih ćelija. Krajnje spoljne ćelije registriraju najtiše zvukove, sa granice čujnosti. Prema unutrašnjosti se raspo­znaju sve snažniji tonovi, što omogućava razlikovanje zvuka po jačini. Stvoreni bioelektriCni impulsi osjetnih celija, putem slusnog zivca, dospijevaju do sljepoocnog dijela kore veli­ kog mozga, gd je se vrsi ne sa­ mo izostravanje zvuka, nego i psihoakusticka analiza, pose­ bno kada je rijec o govornim elementima.

1. ^ Craig A., Rosney C. (1990): Dječja enciklopedija znanosti, Svjetlost Sarajevo.