Stomatologija

Stomatologija (grč. στομα, "usta"), u zapadnom svijetu poznata i kao dentalna medicina jeste grana medicine fokusirana na zube, desni i usta. Sastoji se od proučavanja, dijagnostike, prevencije, upravljanja i liječenja bolesti, poremećaja i stanja usne šupljine, najčešće usmjerenih na denticiju (razvoj i raspored zuba) kao i na oralnu sluznicu.[1] Stomatologija može obuhvatiti i druge aspekte kraniofacijalnog kompleksa uključujući temporomandibularni zglob.

Historija stomatologije je skoro isto toliko stara koliko i historija čovječanstva i civilizacije, a najraniji dokazi datiraju od 7000 p.n.e. do 5500 p.n.e..[2] Smatra se da je stomatologija bila prva specijalizacija u medicini koja je razvila vlastitu akreditovanu diplomu sa vlastitim specijalizacijama.[3] Stomatologija se također često podrazumijeva kao sada već uveliko ugašena medicinska specijalnost stomatologije (proučavanje usta i njihovih poremećaja i bolesti) zbog čega se ova dva termina koriste naizmjenično u određenim regijama. Međutim, neke specijalnosti kao što su oralna i maksilofacijalna hirurgija (rekonstrukcija lica) mogu zahtijevati i medicinske i stomatološke diplome. U evropskoj historiji smatra se da je stomatologija nastala iz zanata berberskih hirurga.[4]

Stomatološke tretmane izvodi stomatološki tim, koji se često sastoji od stomatologa i stomatoloških pomoćnih radnika (dentalnih asistenata, dentalnih higijeničara, dentalnih tehničara, kao i dentalnih terapeuta). Većina stomatologa radi u privatnim ordinacijama (primarna zaštita), stomatološkim bolnicama ili (sekundarna zaštita) ustanovama (zatvori, baze oružanih snaga, itd.).

Moderni pokret stomatologije zasnovane na dokazima poziva na korištenje visokokvalitetnih naučnih istraživanja i dokaza za usmjeravanje donošenja odluka kao što su ručna konzervacija zuba, upotreba vode za tretman fluorom i paste za zube sa fluorom, bavljenje oralnim bolestima kao što su karijes i parodontitis, kao i sistemske bolesti poput osteoporoze, dijabetesa, celijakije, karcinoma, HIV/AIDS-a koje mogu zahvatiti i usnu šupljinu. Ostale prakse relevantne za stomatologiju zasnovanu na dokazima uključuju radiologiju usne šupljine radi pregleda deformiteta zuba ili oralne slabosti, hematologiju (proučavanje krvi) kako bi se izbjegle komplikacije krvarenja tijekom stomatološke operacije, kardiologiju (zbog različitih teških komplikacija koje proizlaze iz stomatološke operacije kod pacijenata sa srčanim oboljenjima) itd..

Stomatologija je priznata internacionalna disciplina u specijaliziranoj medicini, koja zahtijeva minimalno obrazovanje od 5 godina, s mogućnošću daljnje specijalizacije. Postoji više grana stomatologije, a sve se bave izučavanjem bolesti usta, ali i tehnologijom izrade raznih naprava i postavljanja vještačkih materijala kojima se nadoknađuju i/ili nadograđuju izgubljeni zubi i okolne strukture. Podijeljena je upravo po tom kriteriju: većina ustaljenih bolesti usta i neke rjeđe imaju svoj specijalizacijski proces i kao takve su i priznate. Pogrešno ustaljeni naziv za stomatologa je zubar. Zubari su medicinski radnici koji su završili višu zubarsku školu (jedna takva postojala je, npr, u Ljubljani).

  1. ^ "Glossary of Dental Clinical and Administrative Terms". American Dental Association. Arhivirano s originala, 6. 3. 2016. Pristupljeno 1. 2. 2014.
  2. ^ "Stone age man used dentist drill". BBC News. 6. 4. 2006. Pristupljeno 24. 5. 2010.
  3. ^ Suddick, RP; Harris, NO (1990). "Historical perspectives of oral biology: a series". Critical Reviews in Oral Biology and Medicine. 1 (2): 135–51. doi:10.1177/10454411900010020301. PMID 2129621.
  4. ^ "When barbers were surgeons and surgeons were barbers". Radio National (jezik: engleski). 15. 4. 2015. Pristupljeno 10. 9. 2021.

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search